REPORTAŽA S BISKUPIJSKOG HODOČAŠĆA U RIM

roma_san_pietroU Godini vjere treba potaknuti vjernike da hodočaste Petrovoj Stolici, da ondje ispovjede vjeru u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, u jedinstvu s onim koji je danas pozvan učvrstiti svoju braću u vjeri (usp. Lk 22, 32). (Pastoralne smjernice za Godinu vjere, I.2)

Ovom pozivu, koji je upućen svim vjernicima Katoličke Crkve u Godini vjere, odazvale su se i naše hercegovačke biskupije. U Kalendaru susreta i slavlja kroz ovu Godinu za prvi tjedan listopada 2013., predviđeno je biskupijsko hodočašće na grobove Apostolskih prvaka. Pod motom hodočašća: U vjeri hodimo preko 1.000 vjernika naših biskupija poput praoca Abrahama na kratko vrijeme napustili su svoje navike, svoju zemlju i monotoniju, kako bi doživjeli radostan susret s članovima velike putujuće zajednice vjernika – Crkve, na čelu sa Svetim Ocem Franjom. Pripreme su započele još u siječnju. Iako se računalo na veći broj hodočasnika, odaziv je ipak bio iznenađujući – nakon zaključenih prijava, na popisu je bilo više od 1.200 hodočasnika. Tijekom vremena, jedan je dio prijavljenih zbog različitih razloga odustao, te se do polaska broj ustalio na oko 1.060 osoba. Don Željko Majić, organizator hodočašća, još se od proljetnih mjeseci pobrinuo pronaći smještajne kapacitete za tako veliku skupinu, uskladiti prijevoz autobusima i brodom, te obaviti brojne organizacijske pripreme.

Split – Jakin (Ankona) – nedjelja, 6. listopada 2013., u poslijepodnevnim se satima sedamnaest popunjenih autobusa Globtoura  uputilo iz raznih župa u Hercegovini na grobove Apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla u Rim. S molitvom i pjesmom, u dobru raspoloženju, hodočašće je započelo dvosatnom vožnjom do Splita. Nakon rutinskoga prolaska kroz policijsku kontrolu, hodočasnici su zauzimali mjesta na Zadru, 116 metara dugu Jadrolinijinu trajektu, koji vozi preko Jadrana do Jakina ili Ancone. Brod je bio iznajmljen samo za potrebe hodočašća, i pun do zadnjega mjesta. Prohladno listopadsko vrijeme i kiša onemogućili su boravak na otvorenoj palubi, pa su se hodočasnici na potpuno ispunjenu brodu snalazili za sjedeća mjesta kako su najbolje znali. Zbog puna kapaciteta na Zadru, jedan je autobus sa svojim putnicima išao istodobno trajektom Marko Polo. Nedugo nakon isplovljavanja, petnaestak svećenika, koji su također sudjelovali na hodočašću, stavili su se na raspolaganje za ispovijed, te su brojni sudionici iskoristili priliku uploviti u hodočašće po sakramentu pomirenja.

Asiz – ponedjeljak, 7. listopada – oblačno jutro s laganom kišom, i pristanak u jakinsku luku. Autobusi jedan po jedan upućuju se prema Asizu. Od ukupno deset crkava u cijelom svijetu koje se mogu podičiti naslovom „papinska bazilika“, četiri se nalaze u Rimu, a dvije u Asizu. Prva je postaja hodočasničkoga puta u jednoj od njih, u mjestu Santa Maria degli Angeli, koje se nalazi u ravnici ispod brežuljka na kojem je grad Asiz. Bazilika nosi naslov Gospe od Anđela, a u njoj se, ispred glavnoga oltara, nalazi drevna crkvica, u kojoj je često molio sv. Franjo, poznata pod nazivom Porcijunkula. Mjesto je to i Franjine smrti 1226., a u današnjici jedno od središta franjevačke duhovnosti. Misu za sve hodočasnika, u čast Blažene Djevice Marije od Krunice, predvodi i propovijeda fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Vjernici, s pomoću Hodočasničkoga vodiča koji je za ovu prigodu posebno pripremljen i tiskan, pobožno sudjeluju u sv. Misi. Liturgijsko pjevanje animira don Ivo Šutalo uz orguljsku pratnju s. Matee Krešić. Čitači iz raznih hodočasničkih skupina i župa. Nakon Mise, polazak u Asiz. Putem se primjećuje da su na brojnim balkonima postavljene vatikanske žuto-bijele zastavice. Naime, tri dana prije toga, na spomendan sv. Franje, zaštitnika Italije, grad je posjetio Papa koji nosi njegovo ime. Pred Franjinom bazilikom još stoji oltar na kojem je Papa predvodio Euharistiju. Kratak posjet Donjoj bazilici u kojoj je grob asiškoga sveca te Gornjoj bazilici, potpuno oslikanoj freskama. Put dalje vodi kroz središte Asiza, do katedrale sv. Rufina, i do crkve sv. Klare, u kojoj je poznati Križ sv. Damjana. U poslijepodnevnim satima, hodočasnici polaze autobusima do Rima, odnosno do mjesta Sacrofano i Riano gdje je bio organiziran smještaj.

Prvi dan boravka u Rimu – utorak, 8. listopada – počinje zajedničkom sv. Misom u Bazilici sv. Pavla izvan zidina. Običaj hodočašćenja u četiri velike bazilike u Rimu seže još u 1390. godinu. Promet u Rimu pokazao se vrlo gustim u jutarnjim satima, te je nekim autobusima trebalo i po dva sata da prijeđu nekih dvadeset kilometara do Bazilike. Misu je nad grobom apostola Pavla predvodio i propovijedao biskup Ratko Perić, a hodočasnici su ispunili središnju lađu prostrane bazilike, nakon bazilike sv. Petra najveće crkve u svijetu. Prije sv. Mise, kao i u Asizu svećenici su bili na raspolaganju hodočasnicima za sv. ispovijed, ne ulazeći u ispovjedaonice, kako bi svaki hodočasnik u ovoj oprosnoj godini vjere mogao zadobiti potpuni oprost kako za sebe tako i za svoje pokojne.  U Rimu se u koncelebraciju uključuju svećenici na službi i studiju u Petrovu i Pavlovu gradu, među njima i naš don Drago, a u asistenciju bogoslovi koji studiraju u Rimu, među njima i naši Josip i Ilija. I tako na svim hodočasničkim Misama u Rimu.

Vrijeme nakon sv. Mise, pa sve do večernjih sati, rezervirano je za hodočašćenje na druga sveta mjesta i bazilike te razgledanje znamenitosti Rima. Zbog velika broja hodočasnika, bilo je nemoguće obilaziti grad u jednoj skupini, pa je svaki autobus organizirao plan razgledanja za sebe. Kao vodiči, hodočašću su se pridružili svećenici iz Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima, koji se nalaze u Rimu na poslijediplomskom studiju. Sudionici su toga dana imali priliku posjetiti brežuljak Kapitol s pogledom na ostatke rimskoga Foruma, crkvu Santa Maria in Aracoeli, u kojoj počivaju zemni ostatci kraljice Katarine Kosača, i obližnji Mletački trg. Na brežuljku Eskvilinu nalazi se bazilika Velike Gospe, druga velika bazilika, podignuta sredinom IV. stoljeća, u kojoj se čuva ikona Bogorodice s Djetetom, poznata kao Spas Rimskoga naroda (Salus Populi Romani), koju Rimljani i hodočasnici već stoljećima osobito časte. Nakon kratka pohoda crkvi sv. Petra u okovima, gdje je glasoviti Michelangelov Mojsije, kojega je gledao i naš bogoslov Kranjčević, hodočasnici su nastavili prema Koloseju, te pokraj crkve sv. Klementa, u kojoj je grob sv. Ćirila, Metodijeva brata, do treće velike bazilike – sv. Ivana na Lateranu. Kao rimska katedrala, ta nadbazilika nosi naslov majke i glave svih crkava Rima i Svijeta – Urbis et Orbis, i u njoj se nalazi katedra Rimskoga biskupa – Pape. Dio hodočasnika obavio je pobožnost uspevši se na koljenima uz obližnje Svete Stube, donesene iz Jeruzalema, po kojima je Krist išao na suđenje k Pilatu, prema predaji. Nakon cjelodnevna hodanja, hodočasnici su se vratili u mjesta svoga smještaja.

Program drugoga dana – srijeda, 9. listopada – započeo je na Trgu sv. Petra. Zajedno s desetcima tisuća vjernika, više od tisuću hercegovačkih hodočasnika sudjelovalo je na općoj audijenciji kod pape Franje. Nakon što je papamobilom obišao Trg, kako bi ga svi mogli izbliza vidjeti, Papa je održao katehezu o katolicitetu Crkve, a zatim pozdravio vjernike iz svih dijelova svijeta. Našim je hodočasnicima uputio sljedeći pozdrav: S radošću pozdravljam i blagoslivljam sve hrvatske hodočasnike, a na osobit način vjernike iz biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan u Bosni i Hercegovini, zajedno s njihovim Pastirom, Mons. Ratkom Perićem! Predragi, želio bih vas ohrabriti da budete prepoznatljivi svjedoci našega Gospodina. Biti katolik, biti misionar u vašem multietničkom i multivjerskom okruženju znači ljubiti svakoga onako kako je nas ljubio Isus Krist. Tu ljubav ponesite u vašu domovinu. Hvaljen Isus i Marija!

Papin pozdrav može se pogledati na slijedećem linku: http://www.youtube.com/watch?v=5Y_s2jecMN0

Nakon audijencije, nastavljena je šetnja središtem Rima: od Vatikana, pokraj Anđeoske tvrđave, do razigrana Trga Navona, ispunjena slikarima, sviračima i uličnim zabavljačima; zatim rimskim ulicama do Panteona, crkve sv. Marije iznad Minerve, u kojoj je grob sv. Katarine Sijenske, i isusovačke crkve sv. Ignacija, pa do znamenite Fontane dei Trevi, i popularnoga okupljališta Rimljana – Španjolskoga trga. Ulicom Condotti, u kojoj je sjedište Malteškoga reda, koji je suvereni entitet manji od Vatikana, stiže se do hrvatske crkve i zavoda sv. Jeronima, u kojemu je biskup Ratko Perić gotovo trinaest godina bio rektorom, a generalni vikar mons. Željko Majić šest godina vicerektorom. Budući da svi hodočasnici ne bi mogli istovremeno stati u crkvu sv. Jeronima, sveta je Misa slavljena u susjednoj crkvi, posvećenoj milanskim svecima Ambroziju i Karlu Boromejskomu. Misu je predvodio biskup Ratko, a propovijedao mons. Jure Bogdan, rektor Zavoda sv. Jeronima.

Hrvatski tragovi.

Kroz dva dana obilaska Rima bilo je nemoguće ne primijetiti brojne hrvatske tragove u gradu.

U kapelici pokraj krstionice Lateranske bazilike čuvaju se ostatci sv. Venancija i drugih solinskih i istarskih mučenika koje je, po nalogu pape Ivana IV. od tek doseljenih, i još nepokrštenih Hrvata otkupio 641. godine opat Martin. Početkom XIV. stoljeća, Dante u svojoj Božanstvenoj komediji govori o hodočasniku iz Hrvatske koji se divi liku „Veronike naše“ u Bazilici sv. Petra, a isusovac Ruđer Bošković četiri stoljeća kasnije vrši sanaciju Michelangelove kupole nad istom bazilikom. Od 1585. do 1590. pontifikat je Siksta V., pape hrvatskoga podrijetla, koji je za samo pet godina, preporodio Rim u građevinskom,  organizacijskom i administracijskom smislu; između ostaloga podigao je iz temelja i crkvu sv. Jeronima i osnovao kaptol hrvatskih svećenika, jedini nacionalni kaptol u Rimu, prestao 1901. Pokopan je u Bazilici Gospe Velike, nedaleko od sv. Jeronima, sveca također iz dalmatinskih krajeva, i prevoditelja Biblije na latinski. U Bazilici sv. Pavla krov je obnovljen slavonskom hrastovinom, koju je poklonio biskup J. J. Strossmayer. Nadalje, u crkvi sv. Ignacija grob je isusovca Bartula Kašića, pisca prve hrvatske gramatike i prevoditelja Biblije na hrvatski, a u crkvi sv. Petra u okovima, spomen ploča hvali umijeće Julija Klovića, majstora minijatura.

Posljednji dan boravka u Rimu – četvrtak, 10. listopada – hodočasnici su se okupili u Bazilici sv. Petra u Vatikanu. Glavni oltar rezerviran je samo za Papu, pa je biskup Ratko predvodio Misu na oltaru Katedre, smještenom u apsidi. Hodočašću se priključuje i naš don Ivan koji radi u Kongregaciji za biskupe. Nakon propovijedi, vjernici su ispovjedili vjeru, moleći apostolsko vjerovanje, potvrđujući svoje jedinstvo s Petrovim nasljednikom, a prije završnog misnog blagoslova i ispovijest vjere Hrvata katolika. Nakon Mise bila je prilika razgledati najveću crkvu na svijetu, izgrađenu nad grobom sv. Petra, koja je hodočasničko odredište još od vremena Apostolova mučeništva. Slobodno vrijeme moglo se iskoristiti za uspon na kupolu sv. Petra, s pogledom na cio grad, te za kupovinu nabožnih predmeta i suvenira. Polazeći iz Vatikana i probijajući se rimskim prometom, hodočasnici su još jednom prošli kroz središte Rima te bacili pogled na brojne znamenitosti iz gotovo trotisućljetne povijesti Grada. Prometna je vreva, međutim, znatno usporila putovanje prema Loretu, gdje je poslijepodne bila predviđena služba riječi u tamošnjem svetištu, koja je u konačnici, zbog kašnjenja, i zbog predviđena ukrcavanja na brod, otkazana. U Anconi hodočasnike ponovno dočekuju brodovi. Noćna plovidba pomalo valovitim Jadranom nije omela putnike da u dobru raspoloženju prepričavaju doživljaje prethodnih dana, koje će zasigurno još dugo pamtiti. U petak ujutro iskrcavanje u splitskoj luci i do podneva svi su hodočasnici mogli biti u svojim domovima.

U poruci koju je svim hodočasnicima uputio naš mjesni biskup Ratko Perić  zaželio je da s vjerničkim hodom i „riječ Gospodnja trči i proslavlja se“ (2 Sol 3,1) te svi zajedno čuli utješan Božji glas i obnovljenom snagom bili navjestitelji vjere, glasnici nade i svjedoci ljubavi. Sveta mjesta, doživljaj radosna susreta s članovima velike putujuće zajednice vjernika, sa Svetim Ocem, duhovno ozračje, ispovijedi, svete Mise i pričesti, molitve na grobovima apostolskih Prvaka i Božjih ugodnika, … omogućili su svim hodočasnicima poseban osjećaj Božje blizine i snage vjere u kojoj obnovljenom snagom žele svjedočki hoditi. Neka je predobromu Bogu čast i hvala, a svima koji su na bilo koji način sudjelovali i svojim duhovnim, materijalnim i svakim drugim prinosom pomogli ovaj povijesni hod vjernika naših biskupija od Boga zdravlje duše i tijela, čvrsta vjera, nepokolebljiva nada i ustrajnost u ljubavi.