U nedjelju 15. rujna 2024. godine pod misom u 9 sati u našoj katedrali slavljena je sveta misa prigodom početka nove školske i vjeronaučne godine. Svetu misu predvodio je naš novi župni vikar don Gabrijel Pavlović. Molili smo za naše đake, njihove roditelje i nastavnike. Misno slavlje su uzveličali svojim prekrasnim pjevanjem djeca dječjeg zbora „Slavuj“, uz pratnju malih tamburaša, pod ravnanjem našeg neumornog mo. don Dragana Filipovića. Na završetku misnog slavlja uslijedio je blagoslov školaraca i njihovih školskih torba.

U nastavku donosimo don Gabrijelovu propovijed:

Tko se danas nije pronašao u misnim čitanjima svetac je. Naime toliko tema otvara svaka rečenica prvog čitanja proroka Izaije ali posebno bih istaknuo ovaj dio: “Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu”. Da je bar ovako zar ne? Teško je onome tko te udara reći nastavi tako, bravo, evo samo da se okrenem pa me i ovdje udari. Na takav jednostavno težak način svatko može biti sv. Lovre koji kaže dok ga prže na vatri: “Ova strana je gotova, okrenite me i na drugu”.Zbog te izjave, sv. Lovro je zaštitnik komičara, mesara i kuhara. Komedija bi bila kad bi bilo koji čovjek, bio on vjernik ili ne, rekao de me udari još jače i na drugom mjestu. Ali Isus se nije šalio s tom rečenicom u Lukinom evađelju, naprotiv kaže da blagosljivljamo one koji nas proklinju i molimo za njih. Isuse dobro, vjerujem ti. Ti si Bog, onaj koji je s neba sišao. Što želiš više? Isus kaže želim da poslušate moje riječi u Jakovljevoj poslanici koji isto nije šaljiva osoba kada kaže: Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: »Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djelâ, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru.« Ovo je sporna poslanica protestantima. Oni pak tvrde da Katolici i protestanti različito poimanju spasenje. Za nas katolike uz vjeru potrebna su i dobra djela – dakle, moram činiti dobro, „vjera bez djela je mrtva“ sv. Jakov piše. Također svoje spasenje postižemo kroz sakramentalni život. Za protestante za spasenje je jedino potrebna vjera (bez djela). Po vjeri primam sve: oproštenje grijeha i svaku drugu milost. Ne treba im ni pastor, za oproštenje grijeha. Oni ga dobivaju direktno od Boga. Prema njihovoj teološkoj misli Isus se šalio kad je apostolima (jedinima) dao vlast opraštanja grijeha i kojima ne otpuste nije im otpušteno. Isus se šalio i kada je govorio da nema života onaj koji ne prima njegova Tijela, Isus se šalio na posljednjoj večeri itd. Zapravo, sve što im ne paše u sv. pismu, Isus nije mislio doslovno, a neke stvari nije ni rekao, nego je Crkva poslije nadodala. Da nije tužno čovjek bi se stvarno slatko nasmijao. Nauka o spasenju samo preko vjere neispravno je shvaćena nauka sv. Pavla, a Jakov kori u svojoj poslanici takav nauk ukorio rekavši „i đavli vjeruju i dršću“. Drhtao je i Petar u današnjem Markovom evanđelju. Došao je na kontroli test i prvo dobio desetku pa mu Isus upisao jedan. Ovo me podsjeća na školske dane kada kod jednog profesora dobiješ 5. Zatim kod tog istog profesora idući put dobiješ 1. Kako 1 ako si odličan učenik. I često opisna ocjena pored numerirane ocjene glasi naučeno, ali ne usvojeno. Petar naučio, ali nije usvojio. Naš kršćanski životni test ima dva djela. Prvi je teorija da upoznam Isusa Krista, onakvog kakav uistinu za mene jest. A drugi dio testa praktične je naravi. Isus kaže u tom dijelu svak se mora odreći samoga sebe, uzeti svoj križ i ići zamnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.« Što vi kažete tko je Isus Krist? Bog kojeg čujemo i izgovaramo u psovkama. U obitelji koja Boga voli, psovke se kloni. Vidimo Boga jedino u smrti, zašto Bože on nije to u redu, bio je dobar, baš šteta. Osjetimo jedino u potrebi. U dugu sam zbog kladionice ako mi sad Bože pomogneš obećavam da više nikad neću u nju zakoračiti. Jes kako da ne. Mi imamo sliku silnog, nepobjedivog Boga. Koji zlo ne može ni u najmanjoj mjeri dopustiti. Mi želimo Super-Boga. Boga koji nas čuva od svake patnje i svake muke. Međutim Sveto Pismo govori o jednom drugom Bogu. O Bogu koji čuje vapaje potlačenih i sirotih, koji štiti nemoćne, koji blaguje s najgorima. Koji grli gubavce. Koji ljubi prljave. Koji pati za čovjeka. O Bogu koji dolazi među nas kao nemoćno dijete, koji se rađa među beskućnicima, koji provodi dio svoje mladosti kao emigrant, koji živi običnim životom, koji biva odbačen, osuđen i smaknut kao posljednji kriminalac na dvije grede. I koji biva pokopan u tuđem grobu jer za njega nema mjesta. Za njega nema imovine, zemljišta. Kada je umro nisu ga nazvali uzvišeni, poštovani, mnogopoštovani niti su mu tepihe na dan Uskrsa prostirali nego su za zamijenili sa vrtlarom. Dobrog li Božjeg smisla za humor. Amen