Marija Majka Crkve

Stranice

Otvori sve | Zatvori sve

Kategorije

Otvori sve | Zatvori sve

Arhiva

Otvori sve | Zatvori sve

Župni list

KRŠTENI U LIPNJU 2008.

By admin | srpanj 1, 2008

7. lipnja 2008. u našoj župi je kršten Andrija Milićević sin Leonarda i Marije r. Sabljo. Kum je bio Romeo Milićević, a krstitelj don Ivan Bebek, ž. vikar.

8. lipnja 2008. kršten je Petar Jujnović sin Ivana i Marije r. Kordić. Kum je bio Krešimir Hrkać, a krstitelj don Ivan Turudić, ž. vikar.

8. lipnja 2008. kršten je Filip Miloš sin Franje i Andrijane r. Dogan. Kum je bio Zoran Zubac, a krstitelj don Ivan Turudić ž. vikar.

15. lipnja 2008. krštena je Ema Džidić kći Romea i Vedrane r. Marić. Kuma je bila Danijela Budimir, a krstitelj don Luka Pavlović, župnik.

21. lipnja 2008. krštena je Lea-Paola Janeš kći Mirka i Dragane r. Pandža. Kuma je bila Neda Marković, a krstitelj don Luka Pavlović.

22. lipnja 2008. krštena je Lana Tikvić kći Marinka i Ljubice r. Begić. Kuma je bila Marija Begić, a krstitelj don Ivan Turudić.

22. lipnja 2008. krštena je Marta Rezo kći Milana i Matije r. Lončar. Kuma je bila Marina Bagarić, a krstitelj don Luka Pavlović, župnik.

28. lipnja 2008. kršten je Ivano Bošnjak sin Slavena i Anite r. Prlić. Kum je bio Dalibor Markić, a krstitelj don Luka Pavlović, župnik.

28. lipnja 2008. krštena je Nika Šunjić kći Borisa i Ane r. Smiljanić. Kuma je bila Biljana Čanić, a krstitelj don Ivan Bebek, ž. vikar.

28. lipnja 2008. kršten je Nikša Vrljić sin Dominka i Sandre r. Bevanda. Kum je bio Ivica Ćorić, a krstitelj don Ante Brajko.

28. lipnja 2008. krštena je Leona Arapović kći Slavena i Andrijane r. Rozić. Kuma je bila Marijana Doko, a krstitelj don Dragan Filipović, ž. vikar.

29. lipnja 2008. krštena je Ana Kvesić kći Dragana i Maje r. Mandarić. Kuma je bila Angela Marijanović, a krstitelj don Ivan Bebek, ž. vikar.

Topics: VIJESTI |

Svetkovina rođenja sv. Ivana Krstitelja

By admin | lipanj 19, 2008

Većinu informacija o Ivanu Krstitelju nalazimo u evanđeljima. Prema Novom zavjetu, njegovi roditelji, Zaharija i Elizabeta, dugo nisu mogli imati djece i kada im se rodio sin, zavladala je velika radost. Za vrijeme svečanosti, na kojoj mu je trebalo nadjenuti ime, dogodilo se nešto neobično. Rodbina i prijatelji htjeli su da se zove Zaharija po ocu, ali s tim se nije složila Elizabeta zahtijevajući da se dijete zove Ivan (heb. Johanan, „Gospodin je milostiv“). Prijatelji i roađci pitali su Zahariju, za mišljenje. On se složio s time da se zove Ivan. Budući da Zaharija dotad nije mogao govoriti, tada mu se vratio glas. Nakon djetinjstva Ivan je otišao od kuće, živio je u pustinji blizu rijeke Jordan. Nosio je odijelo od devine dlake opasano kožnim pojasom. Jeo je divlji med i skakavce. Propovijedao je blizinu kraljevstva Božjeg i pozivao svoje sunarodnjake na obraćenje, a mnogi su se kajali za svoje grijehe i dali da ih Ivan krsti. Evanđelja pripovijedaju i da je Isus došao k Ivanu, te od njega zatražio krštenje. Ivan je na njegovo inzistiranje to i učinio, a za krštenja, kako pripovijeda biblijski tekst, spustio se nad Isusa Duh Sveti u obliku goluba i Božji glas je progovorio: “Ti si Sin moj ljubljeni. U tebi mi sva milina.“ Herod Antipa zatvorio ga je u tamnicu i dao mu odrubiti glavu, jer mu je Ivan prigovorio preljub sa ženom njegovog brata. Poznato je da su u 1. stoljeću, nakon što se kršćanstvo već počelo širiti, paralelno sa zajednicama Kristovih sljedbenika, postojale i zajednice Ivanovih sljedbenika, te su poznavale samo »Ivanovo krštenje«, o čemu svjedoče i Djela apostolska. Izvanbiblijski izvori, osobito kršćanski apologetski tekstovi, također potvrđuju postojanje takvih zajednica osobito među Židovima. Čini se da su upravo zbog toga novozavjetni pisci toliko naglašavali Ivanovu poniznost i ponavljali njegove riječi da će iza njega »doći veći od njega.« O mueništvu Ivanovu govori i židovski povjesničar iz 1. stoljeća, Josip Flavije, te spominje da je ubijen u tvrđavi Makerontu, s istočne strane Mrtvoga mora. Arheološke iskopine svjedoče o postojanju tvrđave s palačom i dva triklinija, što odgovara evanđeoskom opisu prema kojem su Herod i muškarci bili u jednoj prostoriji, a Herodijada i Saloma u drugoj.
Štovanje
Najstarije štovanje vezano uz Ivana Krstitelja odnosi se na čašćenje njegova groba u Sebasti, nedaleko od današnjeg Nablusa u Palestini. Zatim je jedna od najvećih kršćanskih bazilika, ona u Damasku, posvećena Ivanu Krstitelju. Danas je u njoj džamija, a posjetio ju je i papa Ivan Pavao II., zajedno s poglavarima mjesnih crkava, prilikom svoga posjeta tome gradu, te se ondje održao međureligijski susret. Relikvije svetog Ivana Krstitelja danas se čuvaju u crkvi sv. Silvestra u Rimu i u Amiensu u Francuskoj. U srednjem vijeku, njegov blagdan zvali su »ljetni Božić« .U čast sv. Ivana Krstitelja podignute su mnoge crkve počevši od Lateranske bazilike u Rimu, papinske katedrale. U Rimokatoličkoj Crkvi njegovo se rođenje slavi kao svetkovina 24. lipnja, a mučeništvo, nekad nazivano i Glavosjek sv. Ivana Krstitelja, kao spomendan 29. kolovoza. Zaštitnik je pjevača, glazbenika, krojača, kožara, krznara, vunara, remenara, gostioničara, nožara, brusača, zatvorenika, osuđenih na smrt, uzgajivača ptica, oboljelih od epilepsije, krštenika, Malte, Jordana i velikog broja gradova širom svijeta. U Hrvatskoj po njemu su nazvana mjesta Ivanić Grad, Ivanec, Kloštar Ivanić, Sveti Ivan Zelina, Sveti Ivan Žabno, Ivanska, Ivankovo i vjerojatno još neka mjesta. U Mariji Bistrici, nedavno je postavljen njegov kip na otvorenom prostoru. Kod nas u Bosni i Hercegovini, u Podmilačju kraj Jajca postoji veliko svetište sv. Ivana Krstitelja.

Topics: VIJESTI |

ISTJERNI IZ REDA I SUSPENDIRANI OD BOGOSLUŽJA ZAVODE NAROD

By admin | lipanj 12, 2008

KIUM, 2008-06-07

Ovih se dana proširio Hercegovinom oveći plakat u kojem se napismeno navješćuje da će generalni ministar reda manje braće fra José Rodríguez Carballo slaviti svetu misu na blagdan sv. Ante u župi Ploče-Tepčići u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji na kraju „devetnice“ koju vode devetorica kažnjenih svećenika koji se proglašuju franjevcima, a koje je zbog njihove tvrdokorne neposlušnosti poglavarima u teškoj stvari, isti Franjevčki red istjerao iz svoje zajednice te su suspendirani od bogoslužja. Izgon je iz Reda potvrdila i Sveta Stolica.

Samozvani franjevci Petar (bivši fra Bonifacije) Barbarić i Bože Radoš, istjerani i suspendirani 1998., Mile Vlašić i Luka Marić 1999., Branko (bivši fra Leonard) Hrkać, Stanko Pavlović i Martin Planinić 2001. te Žarko (bivši fra Bernard) Marić i Ante Šaravanja 2003., osim neistinite vijesti o dolasku Generalovu, najavljuju i svoje svetogrdne mise.

Sadašnji „Generalni ministar Reda Manje braće sa svojim definitorijem, zajedno s Provincijalom i Provincijalnim definitorijem Provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije u Hercegovini“, 1. ožujka 2005. izjavio je, između ostaloga:
„2 – Da je svih osam župa (Čapljina, Blagaj, Crnač, Grude, Jablanica, Mostarski Gradac, Nevesinje, Ploče-Tepčići), naznačenih u Dekretu Romanis pontificibus, od 6. lipnja 1975., stavljeno na raspolaganje dijecezanskomu Biskupu“.
Osim toga:
„5 – Da fratri, otpušteni i suspendirani a divinis, nisu više članovi Reda Manje braće. Ni Red ni Provincija Manje braće Uznesenja B. D. M. u Hercegovini nisu odgovorni za njihove čine, koji raskidaju zajedništvo s Crkvom i s Redom. Stoga ne odobravamo i javno se razdružujemo od njihove nezakonite dušobrižničke djelatnosti“ (Mir i dobro, 2/2005., str. 83).

Konačno Generalni ministar otac Carballo prigodom pohoda Hercegovini prošle godine, između ostaloga je rekao: „Ovi svećenici koji su nekada bili fratri, više nisu fratri od onoga trenutka kada su isključeni iz Reda. Za nas franjevce je vrlo važna poslušnost Crkvi. Nezamislivo je i nerazumljivo da pojedini od bivših fratara mogu tako ružno pisati o Crkvi općenito, Svetom Ocu i crkvenoj hijerarhiji. Molim Boga da se što prije urazume i prestanu s time. Molim i pred Gospodinom da razmisle o tome što čine. Nisam se susreo s njima, niti to želim učiniti jer je njihovo ponašanje u ovom trenutku antifratarsko. Žao mi je naroda koji u dobroj vjeri podržava njihov način života.“ To su neki mediji prenijeli a Crkva na Kamenu objavila u studenom 2007. na str. 26.

Budući da tako stvari stoje, svim je istinskim katoličkim vjernicima očito da se Generalni ministar, koji se drži jasno izražena crkvenoga stava, ne samo ne će pojaviti u župi Ploče-Tepčići, koju je stavio „na raspolaganje dijecezanskomu Biskupu“, nego ni u čemu ne podržava „nezakonite dušobrižničke djelatnosti“ spomenutih bivših fratara, kažnjenih najstrožim sankcijama koje jedan redovnik može doživjeti, tj. izbacivanjem iz Reda.

Ovakvom zavodničkom najavom o Generalovu dolasku i svojom svetogrdnom „devetnicom u čast sv. Anti“ spomenuti sankcionirani svećenici još jednom pokazuju:
– da su pseudofratri, a otimačinom župe Ploče-Tepčići nameću se kao uljezi i uzurpatori župe i crkvene službe;
– da kao suspendirani svećenici nedostojno i grješno služe svetogrdne mise na kojima nitko ne smije sudjelovati jer je time i sam sudionik svetogrđa;
– da ovakvim postupkom ruglu izvrgavaju blagdan sv. Ante velikoga sveca Katoličke Crkve;
– da svojom uvrjedljivom najavom žele kompromitirati Generala Reda Manje braće a zapravo kompromitiraju sami sebe;
– da svojim sablažnjivim neredom zavode i na pobunu potiču i druge;
– da se ovakvom lažnom najavom i svetogrdnim misama još više udaljuju od zajedništva s Katoličkom Crkvom.

Katolički vjernici bit će daleko od takva bezumna neposluha i od takve samovolje u Crkvi.

Topics: VIJESTI |

SVETI ANTE PADOVANSKI

By Ivan | lipanj 12, 2008

Sveti Ante je rođen u Lisabonu u obitelji dvorskog viteza Martina i Marije Terezije Taveira, krsnim imenom Ferdinand. Vjerojatno se rodio 15.8.1195. Stupio je u redovnike augustince, studirao Sveto Pismo i crkvene oce, te se brinuo za bolesnike. Zaređen je za svećenika vjerojatno 1219. Djelujući na župi u Coimbri upoznao je petoricu franjevaca koji su išli u misije u Maroko (umrli mučenički 1220.). Stupio je u franjevce ljeti 1220., pokušao je otići u Afriku, ali se putem teško razbolio i dospio u Messinu na Siciliji. U Asizu je 1221. susreo sv. Franju koji ga je imenovao za prvog profesora teologije u svom redu. Kao propovjednik je proputovao južnu i srednju Francusku. G. 1227. je izabran za poglavara franjevaca u sjevernoj Italiji (vjerojatno je utemeljio samostan u Puli), no te se službe brzo odrekao radi propovijedanja i nastanio se u Padovi. Kao omiljeni propovjednik bio je vrlo utjecajan, pa je tako u Padovi postigao donošenje zakona u prilog siromašnim dužnicima, a posredovao je i u sporovima među gradovima. Umro je u samostanu Cella kraj Padove 13.6.1231. Njegovo su tijelo morali oružjem čuvati jer su ga mnogi htjeli odnijeti i ukopati u svom mjestu. Svetim je proglašen 1232. na temelju čudesa koja su se zbila po njegovom zagovoru. Zvali su ga: "čekić za krivovjerce" jer je u raspravama s krivovjercima bio nepobjediv, "škrinja zavjetna" radi temeljitog poznavanja Svetog pisma, te "svetac cijelog svijeta" jer je rođen u Lisabonu, umro u Padovi a čašćen posvuda.Budući da je umro u talijanskom gradu Padovi i tu počivaju njegovi ostaci, dobio je naslov Padovanski. Crkvenim naučiteljem je proglašen 1946.

Topics: VIJESTI |

IN MEMORIAM

By Ivan | lipanj 2, 2008

Kroz mjesec svibanj preminuli su naši župljani:

8. svibnja 2008. preminuo je VID MARINČIĆ DANKIĆ rođen 23. svibnja 1935. u Čitluku od roditelja Martina i Luce r. Pehar, a oženjen Šimom r. Bevanda. Pokopan je na groblju Masline 9. svibnja 2008. Sprovod je vodio don Ivan Turudić, ž. vikar.

10. svibnja 2008. preminuo je VLATKO CRNJAC rođen 17. listopada 1940. u Dobrkovićima (Široki Brijeg) od roditelja Ivana i Danice r. Cigić, oženjen Liljankom r. Ćavar. Pokopan 12. svibnja 2008. na groblju Šoinovac. Sprovod je vodio don Ivan Bebek, ž. vikar.

11. svibnja 2008. preminuo je NIKOLA OSTOJIĆ rođen 6. prosinca 1932. u Agićima (Bosanski Novi) od roditelja Stojana i Jelene, oženjen Ljubicom r. Krezo. Pokopan je 12. svibnja 2008. na groblju Masline. Sprovod je vodio don Ivan Turudić, ž. vikar.

20. svibnja 2008. preminuo je MILE PANDŽA rođen 26. srpnja 1914. u Raškoj Gori (Goranci) od roditelja Ivana i Vide r. Aničić, oženjen Marom r. Matić. Pokopan je na groblju Masline 23. svibnja 2008. Sprovod je vodio don Ivan Bebek, ž. vikar.

28. svibnja 2008. preminuo je ANTON LUKIĆ rođen 25. kolovoza 1940. u Banji Vrućici (Teslić) od roditelja Joze i Anice r. Erić, oženjen Nedom r. Vitanovska. Pokopan na groblju Masline 29. svibnja 2008. Sprovod je vodio don Ivan Bebek. ž. vikar.

29. svibnja 2008. preminuo je BLAGO BRKIĆ rođen 7. veljače 1931. u Dobrom Selu (Tepčići-Ploče) od roditelja Stanka i Vide r. Pehar, oženjen Danicom r. Nikolić. Pokopan 30. svibnja 2008. na groblju Masline. Sprovod je vodio don Ivan Turudić, ž. vikar.

POKOJ VJEČNI DARUJ IM, GOSPODINE.

I SVJETLOST VJEČNA SVIJETLILA NJIMA.

POČIVALI U MIRU BOŽJEM.

AMEN

Topics: VIJESTI |

VJENČANI KROZ SVIBANJ 2008. U NAŠOJ ŽUPI

By Ivan | lipanj 2, 2008

2. svibnja 2008. u crkvi Marije Majke Crkve-Katedrala sklopili su kršćanski brak: GORAN PRSKALO, sin Andrije i Stane r. Bošnjak, i ALENKA ANA PRKA, kći Anđelka i Matije r. Ćurić. Svjedoci na vjenčanju su bili: Roland Crnogoroac i Monika Vlašić. Vjenčatelj: don Luka Pavlović, župnik.

10. svibnja 2008. u crkvi Marije Majke Crkve-Katedrala sklopili su kršćanski brak: STIPE VRDOLJAK, sin Ljube i Branke r. Jurić, i ANTONELA MIHALJ, kći Cmiljka i Nade r. Bošnjak. Svjedoci na vjenčanju su bili: Željko Krezić i Ivana Grgić. Vjenčatelj: don Luka Pavlović, župnik.

10. svibnja 2008. u crkvi Marije Majke Crkve-Katedrala sklopili su kršćanski brak: MARKO KRALJEVIĆ, sin Tome i Anice r. Marušić, i IRENA KARAČIĆ, kći Marka i Emilije r. Glibić. Svjedoci na vjenčanju su bili: Davorin Pene i Kristina Pešić. Vjenčatelj: don Dragan Filipović, ž. vikar.

31. svibnja 2008. u crkvi Marije Majke Crkve-Katedrala sklopili su kršćanski brak: MARIO GLIBIĆ, sin Franje i Marice r. Pandža, i ŽANA HALILOVIĆ, kći Asifa Halilovića i Ilonke Brčanov r. Tomajić. Svjedoći na vjenčanju su bili: Ivan Šarac i Marijana Bubalo. Vjenčatelj: don Ante Komadina, ravnatelj Caritasa biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske.

31. svibnja 2008. u crkvi Marije Majke Crkve-Katedrala sklopili su kršćanski brak: DARIO MARIĆ, sin Zdravka i Vesne r. Ljubić, i MARIA MANDŽO, kći Milenka i Draženke r. Barbarić. Svjedoci na vjenčanju su bili: Vedran Knezović i Mia Šimunović.

Topics: VIJESTI |