“Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.”
Mt 16, 19
“Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.”
Mt 18, 18
” Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas. To rekavši, dahne u njih i kaže im: Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.”
Iv 20, 21-23
KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE O SAKRAMENTU POKORE – POMIRENJA
Svećenik je redovito pola sata prije svete mise uvijek na raspolaganju za sv. Ispovijed. Podsjećamo da nije liturgijski ispovijedati se za vrijeme misnog slavlja.
Važno upozorenje. Oni supružnici koji su sklopili crkveni brak pa se razveli civilno i sklopili civilni brak s drugom osobom, ne mogu se ispovijedati niti pričešćivati, što znači da ne mogu ni kumovati, ali su dužni vršiti ostale kršćanske dužnosti.
1485. Na sam dan uskrsnuća, Gospodin Isus se ukaza apostolima i reče im: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im”
1486. Oproštenje grijeha počinjenih poslije krštenja daje se posebnim sakramentom, koji zovemo sakramenat obraćenja, ispovijedi, pokore ili pomirenja.
1487. Tko griješi nanosi uvredu Božjoj časti i ljubavi, svome vlastitom dostojanstvu čovjeka pozvanog da bude dijete Božje i duhovnom zdravlju Crkve, kojoj svaki kršćanin treba biti kamen živi.
1488. U svjetlu vjere, nema težeg zla od grijeha, i ništa nema gorih posljedica za same grešnike, za Crkvu i za sav svijet.
1489. Vratiti se u zajedništvo s Bogom, nakon što se grijehom izgubilo, moguće je samo po milosti Boga, koji je bogat milosrđem i brižljiv za spas ljudi. Treba moliti za taj dragocjeni dar sebi i drugima.
1490. Hod povratka Bogu, nazvan obraćenje i kajanje, uključuje bol i odbojnost naspram počinjenim grijesima, te čvrstu odluku ne griješiti ubuduće. Obraćenje se, dakle, odnosi na prošlost i budućnost; hrani se nadom u Božje milosrđe.
1491. Sakramenat Pokore se sastoji od triju pokornikovih čina i od svećenikova odrješenja. Čini pokornika jesu: kajanje, ispovijed ili očitovanje grijeha svećeniku, te odluka da će se izvršiti zadovoljština i djela zadovoljštine.
1492. Kajanje (zove se i skrušenost) treba biti nadahnuto razlozima koji proizlaze iz vjere. Ako kajanje izvire iz prave ljubavi prema Bogu, zove se “savršenim”; ako je pak utemeljeno na drugim razlozima, zove se “nesavršenim”.
1493. Tko želi postići pomirenje s Bogom i s Crkvom, mora svećeniku ispovijediti sve teške grijehe koje još nije ispovijedio i kojih se sjeća nakon brižljivog ispita savjesti. Ispovijed lakih grijeha, iako nije nužna, Crkva je ipak živo preporučuje.
1494. Svećenik nalaže pokorniku izvršenje nekih čina “zadovoljštine” ili “pokore” da bi nadoknadio štetu nanesenu grijehom i povratio se ponašanju koje dolikuje Kristovu učeniku.
1495. Opraštati grijehe u Kristovo ime mogu samo svećenici koji su dobili ovlast odrješivanja od crkvene vlasti.
1496. Duhovni učinci sakramenta Pokore jesu:
– pomirenje s Bogom po kojem pokornik ponovno zadobiva milost;
– pomirenje s Crkvom;
– otpuštenje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima;
– otpuštenje, barem djelomično, vremenitih kazni kao posljedica grijeha;
– mir i spokoj savjesti, te duhovna utjeha;
– povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu.
1497. Pojedinačna i cjelovita ispovijed teških grijeha s odrješenjem ostaje jedinim redovitim sredstvom za pomirenje s Bogom i s Crkvom.
1498. Oprostima vjernici mogu dobiti za sebe, kao i za duše u čistilištu, otpuštenje vremenitih kazni koje su posljedice grijeha.