“Pođite i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovijedio!”

Mt 28, 19-20

 

Što roditelji trebaju učiniti za krštenje djeteta?

Slavlje krštenja imamo prema dogovoru sa svećenikom. Krštenje je potrebno najaviti barem 2 tjedna ranije radi priprave roditelja i kumova.
Kumovi, prema propisima Crkve, trebaju biti svjedoci vjere, što znači da redovito idu u crkvu i primaju sakramente. Prema Crkvenom zakonu moraju imati punih 16 godina, moraju biti pričešćeni i krizmani, i ako su oženjeni, moraju imati crkveno sređen brak. Ako nisu članovi naše župe, trebaju imati potvrdu od svoga župnika da mogu kumovati.
Važno upozorenje. Ako se krizma dijeli bez odobrenja mjesnog biskupa, krizma je nevaljana te ta “krizmana” osoba ne može kumovati. Isto tako ako je ženidbi asistirao neovlašteni svećenik, ženidba je nevaljana i takvi ne mogu kumovati kod sakramenata krštenja i krizme kao ni oni koji žive nevjenčani crkveno. Roditelji i kumovi se trebaju ispovjediti prije krštenja njihova djeteta. Roditelji su dužni donijeti dokument iz matičnog ureda u kojem se nalaze podaci o njihovu djetetu. Odrasli koji nisu kršteni ili krizmani a to žele, mogu doći na dogovor za priprave bilo kojeg dana u tjednu“

KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE O KRŠTENJU

Krštenje je najveći milosni dar Presvetog Trojstva koji čovjek prima nakon ulaska u život. Po sakramentu krštenja od nebeskog Oca primamo Duha posinjenja i ubrajamo se u djecu Božju. Isus nas u svojoj Krvi po sakramentu krštenja pere od grijeha – istočnog i osobnih. Krštenjem čovjek postaje novo stvorenje, nanovo rođeno iz vode i Duha Svetog te se po njemu ugrađujemo u kraljevsko svećeništvo i postajemo narod Bogu stečen. Po krštenju smo za Boga opečaćeni – postajemo njegova draga svojina. Ovaj sakrament je početak životnog hoda čovjeka prema vječnom sjedinjenju s Bogom u ljubavi, u nebu. Krštenje je temelj i vrata ostalim sakramentima i milostima koje nam oni dijele. Stoga je od presudne važnosti pripraviti se na ovaj veliki i sveti čin, kako roditelji tako i kumovi a posebno odrasli novokrštenici.

628. – Krštenje, kojemu je izvorni i puni znak uranjanje, djelotvorno označuje silazak u grob kršćanina koji umire grijehu s Kristom da bi imao novi život: «Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt, da kao štp Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života» (Rim 6,4).
784. – Ulazeći po vjeri i krštenju u Božji narod, čovjek postaje sudionik u jedinstvenom pozivu toga naroda – u svećeničkom pozivu: «Krist Gospodin, veliki svećenik uzet između ljudi, učinio je od novoga naroda kraljevstvo i svećenike za Boga, Oca svoga. Krštenici su, zaista, po novom rođenju i pomazanju Duha Svetoga posvećeni da budu duhovni dom i sveto svećenstvo.»
871. – Kristovi su vjernici oni koji su krštenjem pritjelovljeni Krisu, učinjeni Božjim narodom i zbog toga su, postavši na svoj način dionici Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe, pozvani da, svaki prema svojhem položaju, vrše poslanje koje je Bog povjerio svojoj Crkvi da ga ispuni u svijetu.
1213. – Sveti krst je temelej cijeloga kršćanskog života, ulazi u život Duha i vrata koja otvaraju pristup drugim sakramentima. Po krštenju smo oslobođeni grijeha i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja. «Krštenje je sakrament preporođenja vodom i riječju.»
1246. – Krštenje može primiti svaki čovjek i samo čovjek koji još nije kršten.
1250. – Budući da se djeca rađaju s ljudskom naravi palom i okaljanom istočnim grijehom, to su i oni potrebni novoga rođenja u krštenju da budu oslobođeni vlasti tame i preneseni u kraljevstvo slobode sinova Božjih, kamo siu pozvani svi ljudi. Milost spasenja kao čist dar posve se osobito očituje u krštenju djece. Prema tome, Crkva i roditelji lišili bi dijete neprocjenjive milosti da postane dijete Božje kada mu ne bi podijelili krštenje nedugo poslije rođenja.
1255. – Pomoć roditelja vrlo je važna za razvoj krsne milosti. Tu je važna i uloga kuma ili kume, koji stoga, trebaju biti postojani vjernici, sposobni i spremni pomoći novokrteniku, djetetu ili odraslome, na putu kršćanskog života. Njihova je zadaća prava crkvena služba…
1258. – Oduvijek je Crkva čvrsto uvjerena da su svi koji su podnijeli smrt radi vjere, premda nisu primili krštenje, kršteni svojom smrću za Krista i s njime.To krštenje krvlju i želja za krštenjem, donose plod krštenja, a da po sebi nisu sakrament.
1259. – Što se tiče katekumena koji umru prije krštenja, izričita želja da ga prime, sjedinjena s kajanjem za grijehe i s ljubavlju, jamči im spasenje koje nisu mogli primiti po sakramentu.
1261. – Što se tiče djece umrle bez krštenja, Crkva ne može drugo nego ih poivjeriti Božjem milosrđu, što i čini u obredu njihova ukopa. Veliko Božje milosrđe, naime, koje želi da se svi ljudi spase, i Isusova nježnost prema djeci kada govori: «Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im!» (Mk 10, 14), dopuštaju da se nadamo da postoji put spasenja i za djecu umrlu bez krštenja.
1263. – Krštenjem se opraštaju svi grijesi, tj. Istočni grijeh i svi osobni grijesi kao i sve kazne za grijehe. U onih, naime, koji su preporođeni ne ostaje ništa što bi ih priječilo da uđu u Kraljevstvo Božje, ni Adamov grijeh, ni osobni grijeh, ni posljedice grijeha, od kojih je najteža upravo odvojenost od Boga.
1264. – Ipak u krštenima ostaju stanovite vremenite posljedice grijeha kao što su trpljenje, bolest, smrt ili slaboće vezane uz život kao što su karakterne slabosti itd., zatim sklonost na grijeh, koju predaja nazivlje požudom ili slikovito klicom grijeha…
1266. – Presveto Trojstvo daruje kršteniku posvećujuću milost, milost opravdanja.
1270. – Krštenici, preporođeni za sinove Božje, dužni su pred ljudima ispovijedati kršćansku vjeru koju su primili od Boga preko Crkve i sudjelovati u apostolskoj i misionarskoj djelatnosti naroda Božjega.
1273. – Po krstu pritjeovljeni Crkvi, vjernici primaju sakramentalni biljeg koji ih posvećuje za kršćansko bogoštovlje: Krsni pečat kršćane osposobljuje i obvezuje na služenje Bogu živim sudjelovanje u svetom Bogoslužju Crkve te na izvršenje njihova krsnog svećeništva svjedočanstvom sveta života i djelotvorne ljubavi.
Što o krštenju propisuje Zakonik kanonskog prava ?

ZAKONIK KANONSKOG PRAVA O KRŠTENJU

849. – Krst, vrata sakramenata, stvarni li barem krt želje, prijeko potreban za spasenje, po kojem se ljudi oslobađaju od grijeha, preporađaju za djecu Božju i neizbrisivim biljegom suobličeni Kristu pritjelovljuju Crkvi, valjano se podjeljuje samo pranjem pravom vodom s potrebnim riječima forme.
851. – Krštenje treba da se dolično pripravi; stoga
1. odrasla osoba koja se namjerava krstiti neka bude primljena u katekumenat i neka, ako je moguće, postupno bude dovedena do sakramentalnog pristupa, prema redu pristupa koji je prilagodila biskupska konferencija i prema posebnim odredbama koje je ona donijela.
2. roditelji djeteta koje treba da se krsti, a i oni koji će preuzeti zadaću kumova, neka se pravo pouče o značenju tog sakramenta i o obvezama koje su s njim povezane; neka se župnik osobno ili preko drugih pobrine da se roditelji pravo priptave pastoralnim poticajima, pa i zajedničkom molitvom, okupljajući više obtelji ipohađajući ih kad je to moguće.
855. – Roditelji, kumovi i župni neka se brinu da se ne dade ime tuđe kršćanskom osjećaju.
857.
– & 2. Neka bude pravilo da se odrasla osoba krsti u svojoj župnoj crkvi, a dijete u vlastitoj župnoj crkvi roditelja, osim ako drukčije savjetuje opravdan razlo.
860.
– & 1. Neka se bez potrebe ne krsti u privatnim kućama, osim ako je to zbog važna razloga dopustio mjesni ordinarij.
– & 2. Neka se u bolnicama, ako dijecezanski biskup ne odredi drukčije,ne krsti, osim ako to traži potreba ili ako na to sili koji drugi pastoralni razlog.
863. – Nitko ne smije, osim u prijekoj potrebi, bez potrebne dozvole krstiti na tuđem području pa ni svoje podlžnike.
864. – Krst može primiti svaka osoba i samo osoba koja još nije krštena.
866. – Odrasla osoba koja se krsti neka odmah nakon krštenja primi potvrdu, neka sudjeluje u euharistijskom slavlju i primi pričest, osim ako to priječi važan razlog.
867.
– & 1. Roditelji su dužnipobrinuti se da se djeca krste u prvim tjednima; neka što prije poslije rođenja, dapače, i prije rođenja, pođu k župniku da zamole sakrament za dijete i neka se za krštenje priprave na potreban način.
– & 2. Ako je dijete u smrtnoj pogibli, neka se krsti bez ikakve odgode.
868.
– & 1. Da bi se dijete dopušteno krstilo, potrebno je:
1. da pristanu roditelji, barem jedan od njih ili tko ih zakonito zamjenjuje;
2. da ima osnovne nade da će biti odgajano u katoličkoj vjeri; ako te nade nema, neka se krštenje prema propisima krajevnog prava odgodi pošto se razlog obrazloži roditeljima.
– & 2. Dijete katoličkih, dapače, i nekatoličkih roditelja, u smrtnoj pogibelji opušteno se krsti pa i protiv volje roditelja.
870. – Izloženo ili nađeno dijete neka se krsti, osim ako se pomnim istraživanjem utvrdi da je već kršteno.
871. – Nedonoščad, ako su živa, neka se krste kadgod je to moguće.
872. – Neka se kršteniku, ako je moguće, dade kum, čija je zadaća pomagati odraslom kršteniku u pristupu u kršćanstvo, a krštenika dijete zajedno s roditeljima predstaviti za krštenje i isto tako nastojati da krštenik provodi kršćanski život u skladu sa sakramentom krsta i da vjerno vrši s njim povezane obveze.
873. – Neka se uzme samo jedan kum ili kuma ili i kum i kuma.
874.
– & 1. Da bi se komu dopustilo preuzeti službu kuma, potrebno je:
1. Da ga odredi sam krštenik i njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu;
2. da je navršio šesnaestu godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdana razloga treba da se dopusti iznimka;
3. da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom;
4. da nije udaren nikavom zakonito izrečenom ili proglašenom anonskom kaznom; da nije otac ili majka krštenika;
– & 2. Krštenoj osobi koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici dopušta se da bude samo svjedok krštenja, i to jedino s katoličkim kumom.
876. – Da bi se dokazalo da je krst podijeljen, ako se time nikomu ne nanosi šteta, dovoljna je izjava jednog besprijekornog svjedoka ili prisega krštenoga, ako je kršten u odrasloj dobi.