Šator si Božji

Korabljo spasa, posvećeni hrame,
Sred našeg stjenja, na rodnoj nam grudi,
I duše naše obasjani plame
– Ko grad na gori ti nam svima budi!

Sanjana ti si, željkovana bila…
Sad si ko dragulj, ko zjenica oka;
Orao suri kad raširi krila…
Crkvo, što niknu iz Kristova boka!

Lukovi tvoji izvili se mahom,
I ko da k Visu čežnje srca dižu,
I dišeš mirom – spokojem, ne strahom;
Po tebi Bogu sve molitve stižu.

Šator si Božji
što prebiva trajno
Međ pukom svojim i Svetoga skriva,
Kruh je Života…

O ljubavi tajno!
I svakoj duši znak spasenja biva.
Puna ljepote, sunčanog si sjaja,
I mnoge rane tvoja ljubav vida,

Na zemlji ti si otkrivenje Raja;
U tebi grešnik svoje lance skida.
Simbol si naših jada, muka – vjere,
U tebi blista naš žrveni plamen,

I sva nam naša stradanja bez mjere;
Znak križa svetog krije svaki kamen!
U tebi srce roda nam se krije;
Marija Majka – Kraljica Hrvata,

Nad grudom našom njena ljubav bdije…
Bog nam daje – spas sred rajskih vrata!
S. Marija od Presvetog Srca