Najviše podataka o životu sv. Pavla, apostola daju nam Djela apostolska. Prema njima, Pavao je bio iz Tarza, u današnjoj južnoj Turskoj, a tada u Rimskom Carstvu. Zvao se Savao, što odgovara hebrejskom imenu Šaul. Latinsko ime Pavao uzeo je vjerojatno za boravka na Cipru. Bio je židovski student Talmuda, izučio je zanat za izrađivača šatora. Kao vjerni Židov, progonio je kršćane, te je bio prisutan pri kamenovanju sv. Stjepana. Na putu u Damask, kamo je krenuo uhititi grupu kršćana, doživio je viđenje, oslijepio je od jakog nebeskog svijetla i čuo Isusove riječi: ”Savle, zašto me progoniš?” To iskustvo je na njega tako utjecalo, da je prihvatio kršćanstvo, dao se krstiti u Damasku i počeo naviještati Evanđelje.
U Jeruzalemu su u početku bili sumnjičavi prema njemu, dok se nisu uvjerili da se stvarno obratio. Na prvom misijskom putovanju pratio ga je Barnaba koji ga je i uveo u zajednicu jeruzalemske Crkve. Putovao je po Maloj Aziji, Grčkoj, istočnom Sredozemlju, te je na kraju stigao do Rima. Govori se o njegova četiri misijska putovanja. Na njima je najprije ulazio subotom u sinagoge te Židovima naviještao evanđelja, a kad ga oni ne bi prihvatili, onda se obraćao i poganima.
U Pavlovim poslanicama, koje su postale sastavni dio Novog zavjeta, a pisao ih je pojedinim mjesnim Crkvama, odgovarajući na njihove konkretne probleme, nailazimo na još nešto biografskih podataka o njemu. Ponajprije, tu i on sam prepričava svoj doživljaj susreta s Kristom (Poslanica Galaćanima 1,11-24), potom pripovijeda o svojim putovanjima i susretima s Petrom i ostalim apostolima u Jeruzalemu. Konačno, govori o nevoljama koje je doživljavao na putovanjima, primjerice, kako je više puta bio bačen u tamnicu, bio bičevan, kako je doživio nekoliko brodoloma…
Jedan od najpoznatijih njegovih tekstova je “Hvalospjev ljubavi” iz Prve poslanice Korinćanima, a teološki je osobito bogata Poslanica Rimljanima. Pavao i sam u Poslanici Rimljanima spominje svoju nakanu da nastavi putovanje do Španjolske. Premda iz njegovih spisa nemamo potvrde da se to putovanje doista i dogodilo, tradicija govori da je on i ondje navijestio evanđelje. U Rimu je bio u zatočeništvu, a predaja govori i o njegovoj mučeničkoj smrti. U Rimu mu je 65. godine mačem odrubljena glava budući da je Pavao za sebe izjavljivao da je rimski građanin, pa je tako bio i pogubljen na način kako su se pogubljivali punopravni građani Rima, a ne razapinjanjem na križ.
Svake godine od 18. do 25. siječnja u Katoličkoj Crkvi tradicionalno se organizira Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Neka ovaj tjedan molitve za jednistvo kršćana pomogne svima nama da se ostvari Kristova želja: “Da svi budu jedno” u Njegovoj – Jednoj, Svetoj, Katoličkoj i Apostolskoj Crkvi.
OBRAĆENJE SV. PAVLA APOSTOLA
- BOGOJAVLJENJE – TRI KRALJA
- KRŠTENJE GOSPODINOVO