1. Gladna nahraniti i 2. Žedna napojiti. – Prva dva tjelesna djela milosrđa idu zajedno i opisuju pomoć koju trebamo pružiti – hranu i vodu – najsiromašnijima i ljudima u potrebi, onima koji nemaju dovoljno za hranu svakoga dana: „Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako“. (Lk 3, 11)
3. Siromaha odjenuti. – Ovo djelo milosrđa govori o drugoj osnovnoj potrebi: odjeći. To nam je često olakšano skupljanjem odjeće u crkvama ili drugim centrima. No treba najprije dobro razmisliti o tome dajemo li samo ono što nama ne treba ili što više ne možemo nositi? Ili želimo li dati također i odjeću koju još uvijek volimo nositi? U poslanici sv. Jakova ohrabruje nas se na velikodušnost: „Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: “Hajdete u miru, grijte se i sitite”, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist?“ (Jak 2, 15-16).
4. Putnika primiti. – U antičkim vremenima, dati utočište strancu bilo je pitanje života i smrti, jer su putovanja bila toliko komplicirana i vrlo opasna. Danas to nije uvijek slučaj. Ipak, trebamo iskoristiti priliku i u našim domovima ponuditi mjesto gostoprimstva ne samo članu obitelji i prijatelju, već i nekome tko je zaista u potrebi.
5. Bolesnika i utamničena pohoditi.– Ovo je vrlo praktičan način pomaganja bolesnima i starijima, brinući se za njihove fizičke potrebe i nudeći im društvo i prijateljski razgovor. Najbolji primjer u Pismu je priča o milosrdnom Samaritancu koji se brinuo za ranjenog čovjeka, a kada to više sam nije moga činiti, predao ga je drugome na brigu i platio sve iz vlastitog džepa (Lk 10, 30-37). Utamničenika pohoditi.- Misli se na posjećivanje zatvorenika u zatvoru ne samo kako bi im se pružila materijalna potpora već i duhovna, pomoći im unaprijediti život, promijeniti način ponašanja, naučiti neku vještinu kako bi mogli zarađivati za život jednom kada ispune svoju zatvorsku kaznu.
6. Zarobljena i prognana pomagati – U starim vremenima, kršćani su često nudili otkupninu za robove ili su sami sebe nudili kao zamjenu za nedužne uhićenike. Prognanu pomoći znači dati utočište onima koji su morali zbog nevolje napustiti svoje domove. I Isus Krist je bio prognanik s Marijom i Josipom u Egiptu. (Mt 2, 13-16.)
7. Mrtva pokopati. – Krist nije imao svojega groba. Prijatelj, Josip iz Arimateje, dao mu je svoj. I ne samo to: bio je dovoljno hrabar otići Pilatu i zatražiti Isusovo tijelo. Nikodem mu je pomogao pokopati ga (Iv 19, 38-42). Možda se čini nepotrebnim specificirati da je pokapanje mrtvih djelo milosrđa, jer svi na kraju budu pokopani. Ali u vremenima rata, primjerice, to može biti zaista jedna vrlo zahtjevna i milosrdna gesta. Zašto je važno mrtvima pružiti pristojan ukop? Jer ljudsko tijelo je vrlo vrijedno i hram je Duha Svetoga, kako nam kaže i sv. Pavao u Prvoj Poslanici Korinćanima (1 Kor 6, 19).
