PRISPODOBA O NEMILOSRDNOM BOGATAŠU I UBOGOM LAZARU

Bogatas_i_lazarIsusove riječi evanđelja su vječne i nepromjenjive i u današnjem svijetu. Na jednoj strani u prispodobi o nemilosrdnom bogatašu i ubogom Lazaru stoji bogatstvo, a na drugoj siromaštvo. Jedan obiluje u bogatstvu, a drugi u bijedi gladuje. Bogataš, kojemu se ne zna ni imena, postojao je na zemlji, ali je nestao zauvijek nakon smrti. Živio je bahato, neuredno u raskoši duše i tijela, gramzivo, sebično i činio je dobro samo sebi a druge nije primjećivao. To je veliki grijeh i ako se ne liječi završava smrću i to smrću zauvijek. Bogati čovjek vidio je tek kasnije kada je došao u mjesto muka, koliko je dugovao siromašnima dok je bio na zemlji i kako je trebao ljubiti preko njih Boga, ali shvatio je to prekasno.
Ubogi Lazar čeznuo je za bogataševim mrvicama sa stola, gladan, bolestan i sav u čirevima. On podnosi svoju patnju strpljivo, ne žali se na nju, ne optužuje Boga ni svoje bližnje i prvi umire. Izmiren s Bogom anđeli ga nose u mjesto blaženstva gdje smrti više nema. Njegovo čisto srce i čista duša se vinula do Nebeskog Oca i gleda Vječnoga Boga licem u lice. S druge strane bogataš je kažnjen paklom – vječnom kaznom odjeljenosti od Boga jer je mislio samo na sebe i svoj užitak na zemlji.
Kada Isus govori o gladi ne misli samo na tjelesnu glad nego i na glad za ljubavlju, razumijevanjem i toplinom. I u svom životu Isus je iskusio osjećaj odbačenosti i osamljenosti Ova glad je i danas veoma rasprostranjena i uništava mnoge živote. Neposjedovati ne znači, ne imati samo krov nad glavom ili ne imati materijalnu sigurnost i blagostanje, nego i neimati nekoga tko će te razumjeti, tko bi se odnosio prema tebi s blagošću i suosjećanjem. Najveća patnja je ona kada je čovjek osamljen i kada se ne osjeća voljenim i prihvaćenim od drugih, kada nema nikoga. Na takav način je patio ubogi Lazar. Nisu ga boljele toliko rane na tijelu, koliko činjenica što ga nitko nije primijećivao.
Svaki čovjek dok je živ dobiva određeno “bogatstvo” na upravljanje i ima priliku da se promjeni u životu, ako nije na pravom putu. Kada svaki čovjek umre dati će račun Bogu i svoju zaslugu za život na zemlji – vječnu nagradu u raju ili vječnu osudu odjeljenosti od Boga u paklu. Samo Božja riječ može nam svima biti putokaz da budemo u svemu milosrdni prema bližnjima. Samo čovjek koji u sebi ima Duha Božjega može vidjeti bližnjega: objektivno, i ispravno, gledajući u budućnost s mislima na svoje vječno spasenje u zajedništvu s Bogom – licem u lice. Tako u svjetlu vjere doznajemo da su siromašni u očima ovoga svijeta, zapravo bogati pred Bogom, a bogati u očima ovoga svijetu, jesu siromašni pred Bogom. Milosrđe Božje odgovara njegovoj blagosti i dobroti, ono se daruje za sve ljude kao vrata k savršenstvu života. Cilj svakog čovjeka je Kraljevstvo Božje u nutrini i u vječnosti, objava unutarnjeg bogatstva u Bogu i pouzdanje u njega. Izaberimo ovaj cilj odmah!