Biti milosrdan – imati milo srce, znači davati drugome. I to davati ono što mu po pravdi možda nismo dužni dati. Možemo reći da se milosrđe pokazuje iskustveno najprije kao dar Božji u našem srcu. Tko nema iskustvo da je Bog njemu milostiv, ne može istinski biti milostiv ni drugome. Milosrdan čovjek je svakako onaj koji je otvoren drugome, ponizan i krotak, te koji dopušta da drugi bude ono što jest. Biti milosrdan drugome znači uvijek činiti dobro i samo dobro. Ako i onima koji nam nisu dragi činimo dobro, iskazujući im milosrđe bezuvjetno, bit ćemo oni koji će iskusiti u vlastitu srcu što znači Božje milosrđe. Pomagati drugome ne treba iz motiva sućuti i sažalijevanja, nego iz spoznaje po kojoj znamo da tako na istinski način ostvarujemo svoje čovještvo, svoju slobodu. Kroz vlastito sebedarje drugome, pomažemo da drugi ostvari i izgradi sve što mu je u životu potrebno. Osloboditi drugoga od bilo kakvih okova i zapreka, znači iskazivati mu milosrđe. Milosrđe u kršćanstvu ima dimenziju našeg osobnog odnosa s Bogom, jer ponajprije je Bog onaj koji nama prvi iskazuje milosrđe. Zato iskazati drugome milosrđe, u punini se ostvaruje tek kada ljubimo čovjeka, iskazujući mu milosrđe iz ljubavi prema Bogu. Milosrdni nikada ne odvajaju ljubav prema Bogu od ljubavi prema čovjeku. Nažalost, postoji i lažno milosrđe, kada se bogataši i moćnici ovoga svijeta pokazuju kako pomažu siromasima, ali to čine od svog suviška ili samo zato da bi ih drugi ljudi hvalili.
Milosrdni su oni ljudi koji su i sami svjesni svojih slabosti, te stoga ovise od Božjeg milosrđa. Milosrdni su i oni ljudi koji sebe ne smatraju dobrima i kreposnima. Jer kada se osjećamo boljima, jačima, pametnijima i svetijima od drugih, postajemo oholice i tada iz naših usta počinje izlaziti i osuda drugih ljudi oko nas. Milosrđem se zapravo pobjeđuje i Sotonu, koji želi da ljudi vraćaju jedni drugima milo za drago. S druge strane Isus Krist nam je svojim primjerom i naukom pokazao kako trebamo postupati jedni prema drugima: opraštati. To je istinsko milosrđe. Primjer praktičnog iskazivanja milosrđa prikazan nam je u prispodobi o Milosrdnom Samarijancu. Jedan čovjek iskazuje milosrđe zato što je drugi izranjeni čovjek bio u potrebi, čak znajući da mu on neće imati od čega uzvratiti.
Kroz iskustvo žalosti i boli, kroz iskustvo patnje i duhovne suhoće, čovjek koji traži iskreno Boga doživljava i njegovo milosrđe. Dobiva iskustvo milosrđa, te i sam postaje milosrdan. Isus traži od nas da budemo milosrdni, da praštamo jedni drugima, jer i u Očenašu svakodnevno molimo: „Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim”. Na taj način ćemo iskusiti ovo blaženstvo na koje smo pozvani: “Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe” U času smrti milosrdni ljudi umiru u miru jer znaju da će postignuti Božje milosrđe, pravednog Suca, jer su za života na zemlji bili milosrdni!
