Na blagdan Svijećnice u našoj katedrali služene su tri svete Mise u 7, 10 i 18 sati. Pod sve tri svete Mise bio je blagoslov svijeća. Pod večernjom svetom Misom u 18 sati pjevalo je sedam klapa: Drača, Da capo, Stretta, Trebižat, Trs, Concordija i Ero. Pet ih je iz Mostara, jedna iz Trebižeta i jedna iz Međugorja. Nakon svete Mise u 18 sati, održan je veličanstveni koncert spomenutih klapa. Želja nam je da ovakav klapski nastup-događaj, u našoj katedrali, za blagdan Svijećnice, postane tradicionalan. Kao što znamo klapsko pjevanje je tradicijska hrvatska vokalna glazba podrijetlom iz Dalmacije. Pjeva se višeglasno, bez pratnje instrumenata. S vremenom, klapska pjesma je stekla popularnost među Hrvatima koji nisu iz klapskih krajeva, a na poseban način među Hrvatima Hercegovine, što nam potvrđuje sve veći broj klapa u Hercegovini.
Svetu Misu u 18 sati u prepunoj katedrali predvodio je naš župnik don Josip Galić čiju propovijed donosimo u prilogu:
Draga braćo i sestre!
Prikazanje u hramu bio je veoma važan događaj u židovskoj vjeri, kojeg se Marija i Josip pridržavaju. Ovaj blagdan u kršćanskoj tradiciji vezan je za blagoslov svijeća. Svjetlo svijeće slika je svjetla Kristova koje je došlo na svijet. U Ivanovu proslovu piše: “Svjetlo je došlo na svijet, ali ljudi su više voljeli tamu nego svjetlo.“ Sam Isus za sebe kaže da je svjetlost svijeta (Iv 8,12). Nasuprot svjetlu je tama. Svi mešetari svijeta čekaju noć da zaklone svoja nedjela: bludnici, lopovi, ubojice… Noć je poput prekrivača gdje se zlo osjeća sigurnim. Svjetlo nam otkriva opasnost i naš put čini sigurnim. Na svjetlu razlikujemo lijepo od ružnog. U tami je jedno i drugo isto. Tama je saveznik razbojnika. Tama grijeha na neko određeno vrijeme pruža zadovoljstvo, ali grijeh postaje tamnica jer smo rođeni za svjetlo, a ne za tamu. Ljudi smo, a ne krtice.
U sebi osjećam dva svijeta, svijet tame i svjetla, svijet dobra i zla. I jedno i drugo nastaju u čovječjem srcu. Ljudi vape za promjenom svijeta, zakona i društvenih sustava. Sve je to uzaludno ako promjena ne dođe iz ljudskog srca. Ni zakon ni znanost ne mogu nam pomoći u preobrazbi svijeta, promjene se događaju tek evolucijom ljudskog srca. Kad se srce promjeni na pozitivno, onda mnogi ljudski izumi postaju na korist. Imamo primjer atomske energije. Ako je ljudsko srce okrenuto ka dobru, ona se stavlja u službu čovjeka, a ako je ljudsko srce prazno ta nas ista energija ubija. S promijenjenim srcem moderni izum postaje sredstvo napretka, a ne uništenja. Možemo promijeniti novo odijelo, mjesto stanovanja, ali čovjek ne postaje nov. Zato ta promjena mora biti moralna ili je beznačajna. U neprekidnom smo izboru između svjetla i tame, dobra i zla. Ljudsko srce je najveće bojište na svijetu, mjesto gdje se bije najžešći boj. Nismo ostavljeni bez svjetla. Svjetlo je došlo na svijet i to svjetlo su prepoznali proročica Ana i starac Šimun jer su tragali za istinom. Ključne riječi u veličanstvenom Šimunovu hvalospjevu jesu: mir, svjetlost, spasenje. Draga mi je slika starca Šimuna koji prima dijete u svoje naručje. Gospa mu predaje Isusa „svijetlost svijeta“, „svjetlo na prosvjetljenje naroda“. Primiti Isusa-svjetlo u svoj život znači hoditi sigurnim putem do cilja. Alternative nema. Isus ostaje „na propast i uzdignuće mnogima“ (Lk 2,34).
Sile i sinovi tame u našem vremenu mijenjaju svoju destruktivnu taktiku. Ne niječu više Boga kao nekada, jer su na tom polju potučeni. Danas zlo djeluje tako da se obezvrijedi važnost Božjih zapovijedi i ulogu Crkve u našem životu. Pozivajući se na ljudsku slobodu, zaboravljajući da je čovjek ne samo slobodno, nego i odgovorno biće. Riječ odgovornost se preskače. Kristova osoba se želi zaogrnuti samo u ljudsko.
Negdje netko napisa divne misli: „Nazivaju ga velikanom, a ne znaju da ga time umanjuju. Nazivaju ga prorokom, a ne znaju da ga time snizuju. Nazivaju ga mučenikom, time ga suzuju. Nazivaju ga mudracem, a tako ga uklapaju u sustav. Nazivaju ga začetnikom, obnoviteljem, čovjekoljupcem, a ne znaju da ga tako diskvalificiraju. Krist nije mudrac, nego Mudrost; nije velikan, nego utjelovljeno veličanstvo; nije mučenik, nego Žrtva za ljude; nije čovjekoljubac ili obnovitelj, nego Spasitelj čovječanstva. Nije samo čovjek, nego očovječeni Bog. Nije samo povijesna osoba nego vječno živ.“
Ova divna istina svijetli u tami pogubljenog svijeta!“
Don Josip Galić