Uz današnji blagdan vezane su brojne predaje. Prema jednoj legendi pobožna carica Jelena, majka rimskog cara Konstantina Velikoga (IV. st.) odlučila je pronaći Isusov križ. Uputila se na Golgotu i tamo pronašla tri križa. Da bi saznala na kojem je od ta tri križa bio raspet Isus, pronašla je teško bolesnog čovjeka koji se približio križevima i doticao ih. Dotaknuvši jednog od njih ozdravio je. Tada su komadiće križa poslali u crkve po svijetu da se čuvaju i štuju. Na taj spomen ustanovljen je ovaj blagdan.
Druga predaja povezuje današnji blagdan s osvajanjem relikvije sv. Križa iz ruku nevjernika. Relikvije su u jednom ratu pale u ruke Perzijancima. U VII. stoljeću car Heraklije uspio je čudesno poraziti perzijsku vojsku i kao uvjet mira zatražio je povrat relikvije svetoga Križa. Uvjet je odmah ispunjen i car je na svojim ramenima prenio križ natrag u Jeruzalem. Međutim, naišao je na prepreku – nije mogao proći kroz vrata koja su vodila na Golgotu. Jeruzalemski biskup Zaharije savjetovao mu je da skine carsku odjeću i da u pokorničkom odjelu prenese križ. Tako je i učinio. Svetci su o križu mnogo razmišljali, od križa mnogo učili, križ im je bio snaga u životu, nada u času smrti. Zato su umirali stišćući u rukama časni znak svetoga križa. S tim su se znakom htjeli predstaviti na Božjem sudištu.
Do izgradnja današnje mostarske katedrale prošle su mnoge godine iščekivanja, molitve i patnje. Povijest mostarske katedrale dijelila je sudbinu i patnju svoga katoličkog puka. Samo je gradnja prve biskupije u Vukodolu (1847.) prošla slična iskušenja. Stoga možemo reći da je njena izgradnja jedno veliko čudo. Kada kažemo čudo, znamo da postoje mnoga čudesa u prirodi, čudesa kao religijski fenomeni. Upravo zbog teških povijesnih okolnosti, možemo reći da je izgradnja mostarske katedrale pravo povijesno čudo.
Između mnogih problema ističemo da je samo današnji teren kupovan dva puta. Prvi put od Turaka i drugi put od komunističke vlasti koja je bila nacionalizirala ovo zemljište. Na koncu pobijedila je ljubav i patnja unatoč tolikih protivljenja kako unutar, tako i izvan Crkve. Mostarsku katedralu posvetio je 14. rujna 1980. kardinal Franjo Šeper. To je ujedno dan na koji je 1980. biskup Petar Čule predao biskupsku službu biskupu Pavlu Žaniću, a 2020. biskup Ratko Perić biskupu Petru Paliću. Na isti blagdan mons. Ratko Perić, biskup u miru, zaređen je za biskupa 1992. godine.
Mnogo je važnih trenutaka iz života naše mjesne Crkve vezano za ovaj dragi spomendan. Zato je na taj dan tako i svečano u našoj katedrali.
Ovogodišnja proslava svetkovine Uzvišenja svetoga Križa, 14. rujna 2026. godine, uz uobičajeni tijek misnog slavlja, ima i jedan novitet u našoj mjesnoj Crkvi. Sveto misno slavlje predvodio je naš biskup Petar uz koncelebraciju više svećenika. Pod misnim slavljem postavljeno je u službu 16 lektora i akolita. Iz naše župe akoliti su postali Blaženko Tikvić i Ivan Džalto. Biskup Petar u svojoj je propovijedi između ostalog istaknuo: „Križ pred kojim se zaustavljamo govori o Bogu koji je čovjeku došao sasvim blizu i u svojoj ljubavi išao do kraja. Ono što je u očima svijeta izgledalo kao poraz, Bog je učinio mjestom pobjede i spasenja.“
Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni mješoviti zbor „Marija“ pod ravnanjem don Luke Cvitanovića i uz orguljsku pratnju don Ivana Marčića.
Proslavili smo blagdan Uzvišenja svetoga Križa jer je križ slava i uzvišenje Kristovo. Sam Krist je rekao: „Kad budem uzdignut, sve ću vas privući k sebi.“
