Nakon utemeljenja velikoga zbora “Marija”, bilo je vrijeme okupiti mali, dječji zbor koji je trebao uzveličati liturgijsko slavlje na svetim Misama u devet sati, koje su bile namijenjene najmlađim vjernicima, odnosno osnovnoškolcima. Utemeljitelji ovoga zbora su č. s. Gracija Akmadžić i don Niko Luburić. Kako su djeca mnogo otvorenija i slobodnija ovaj zbor se vrlo brzo širio te je ubrzo imao oko sedamdeset članova. Dječji je zbor dobio ime “Slavuj”, a u razgovoru s don Nikom saznali smo da je to bilo na inicijativu tadašnjeg urednika “Crkve na kamenu” don Ivice Puljića. On mu je pričao kako je u Trebinju nekada djelovao zbor koji se zvao “Slavulj” i da je bio odličan zbor, pa da bi se tako mogla nastaviti tradicija pjevačkih zborova u našemu kraju. Don Niko je prihvatio sugestiju, ali s jednom malom promjenom, a ta je bila da je ispustio jedno slovo, i od “Slavulja” nastao je “Slavuj”. Zbor se širio i napredovao. Uskoro s. Gracija i don Niko, zajedno s fra Mićom Pinjuhom i s. Bibijanom Ćurlin organiziraju susrete dječjih zborova u Hercegovini, poznatih pod imenom “Zlatna harfa”, gdje se najbolje mogao vidjeti rad i napredak zborova i njihovih zborovođa. Prvi nastup i prva “Zlatna harfa” održani su 1984. god. u župnoj crkvi Sv. Petra na Kočerinu. Moramo naglasiti da je po riječima svih zborovođa, zbor “Slavuj” bio najbolji. Kao priznanje za najbolju kompoziciju i izvedbu zbor “Slavuj” sljedeće 1985. god. putuje u Đakovo gdje su također imali zapažen nastup, a o tome je pisano u Crkvi na kamenu. Zbor je sudjelovao i na sljedećim “Zlatnim harfama”, a svojim pjevanjem uzveličavao je mnoga liturgijska slavlja diljem naših biskupija. Danas zborom ravna i vodi ga s. Matea Krešić. Uvijek su bili, a i danas su rasadnik pjevača za velike zborove.