U Evanđelju je Srce Isusovo opisano kao strpljivo i neizmjerno milosrdno. Nije li uistinu takvo Srce onoga koji je “prošao zemljom čineći dobro” svima? Onoga koji je činio da slijepi ponovno gledaju, hromi hodaju, mrtvi uskrsavaju? Da se siromasima naviješta radosna vijest? Nije li uistinu takvo Srce Isusa koji nije imao kamo glavu nasloniti, dok su lisice imale svoje jazbine, a ptice svoja gnijezda? Koji je obranio preljubnicu od kamenovanja, a poslije joj rekao: “Idi i odsada više nemoj griješiti” ? I koji je nazvan “prijateljem grešnika”? Pogledajmo u nutrinu toga Srca, ponovno o njemu čitajmo u cijelom Evanđelju. No osobito čitajmo opis toga Srca u trenutku raspinjanja, u trenutku kada je kopljem bilo probodeno. Kad se do dna otkrio misterij u njemu zapisan.
Srce Isusovo je strpljivo, jer je otvoreno svim čovjekovim trpljenjima, jer je i samo spremno podnijeti trpljenje koje se ne može ljudskim mjerilom izmjeriti! Doista, što je milosrđe ako ne ona posebna mjera ljubavi, koja se izražava trpljenjem? Doista, što je milosrđe ako ne ona konačna mjera ljubavi, koja silazi u samo središte zla da bi ga pobijedila dobrom? Što pobjeđuje grijeh svijeta ako ne ljubav, po trpljenju i smrti? Srce je Isusovo izvor života, jer se po njemu izvodi pobjeda nad smrću. Izvor je svetosti, jer se u njemu pobjeđuje grijeh koji je protivnik svetosti u ljudskom srcu. Isus, koji na dan uskrsnuća kroz zatvorena vrata ulazi u dvoranu posljednje večere, kaže apostolima: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se”. Pokazuje im bok, mjesto Srca koje je bilo probodeno stotnikovim kopljem. Kristova muka i njegova smrt uzele su u posjed cijelo njegovo tijelo. Bile su izvršene preko njegovih rana koje je on zadobio za vrijeme muke. No ipak su se iznad svega dogodile u njegovu Srcu, jer je Srce smrtno patilo kad se gasilo cijelo njegovo tijelo. Srce se trošilo prema ritmu trpljenja svih rana. U tom lišavanju Srca gorjela je ljubav. Živi plamen ljubavi uništio je Srce Isusovo na križu. Ta ljubav Srca bila je ona moć koja žrtvom donosi pomirenje za grijehe. Ta je moć nadvladala – i uvijek nadvladava – svako zlo sadržano u grijehu, svako udaljavanje od Boga, svaku pobunu ljudske slobodne volje, svaku zloporabu stvorene slobode, koja se protivi Bogu i njegovoj svetosti. Ljubav koja je uništila Srce Isusovo – ljubav koja je prouzročila smrt Srca – bila je nepobjediva snaga. S pomoću ljubavi božanskoga Srca smrt je pobijedila grijeh, postala je izvor života i svetosti. Sam Krist do dna poznaje to otkupiteljsko otajstvo svojeg Srca. O tom nam neposredno svjedoči. Kad veli apostolima: Primite Duha Svetoga za oproštenje grijeha, svjedoči za to Srce koje je pomirna žrtva za grijehe svijeta.

Sveti Ivan Pavao II – Meditacije o Litanijama Presvetog Srca Isusova.