Akademski zbor „Pro musica“, kao i prethodnih godina, svojim nastupima obilježio je i ove godine sjećanje na tragične dane Vukovara i Škabrnje. Nakon što smo ove tragične dane obilježili triput u Vukovaru, dvaput u Škabrnji, jedanput u Zadru, u sv. Donatu te u Šibeniku, Sarajevu, Čapljini, Međugorju, više puta u Mostaru, ove smo godine, 17. studenoga nastupili u katedrali na Hvaru. Prije sv. mise na „Veloj piazi“, u dogovoru sa župnikom don Tonijem Plenkovićem izveli smo pjesmu Vjernim mrtvim, nakon koje je uslijedilo paljenje svijeća, molitva, recitacije mladih i ponovno s pjesmom ulazak u katedralu, pjevanje kompletne sv. mise, a nakon toga koncert kao sjećanje na Vukovar i Škabrnju. Solisti: Anita Ljubić, Mia Anić, Hrvoje Merdžo, Matej Perić, a sve uz klavirsku i orguljsku pratnju prof. Marijane Pavlović. Izveli smo djela: W. A. Mozarta, K. Odaka, A. Dvořáka i našega zborovođe: Ave verum, Gospod Bog je Pastir moj, Svrši stopi moje, Vjernim mrtvim Bože sveti, Izvedi narod moj, o Gospode, Stoji grad, Oče naš, Platit’ će te Vukovar, Dugo će još Dunav teći, Miroljubiv čovjek sam, Sjećaš li se Ovčare itd. A Zorka Bibić, domaća posjetiteljica sv. mise i koncerta, između ostaloga, na svome je fb-profilu objavila: …a onda nas Akademski zbor Pro musica iz Mostara glasovima vodi praznim vukovarskim ulicama, zgarištima, kućama čiji je krov tek beskrajno nebo, u katakombe vukovarske bolnice, klavirska pratnja drnda nas autobusima do Ovčare, tamo nas razvrstavaju, grupiraju, tuku nas kundacima, motkama, tamo nas forte i disonancije režu, mlate, bodu, kasape, gaze, gnječe, guše. Tamo više nemamo lica, tamo smo jedna uzbibana kaša, grudva i masa, tamo nam je magla bijela, čista i mirisna plahta, a sabijeno blato najtoplija deka. Tamo nestajemo i nastajemo. Tamo smo suobličeni tolikima koji se još nisu vratili kući.
Sutra ujutro, ponedjeljak 18. studenoga, prije nego se ukrcamo na trajekt Zadar i odemo u istoimeni grad Zadar, gdje ćemo u crkvi sv. Šime tu, 6 km od Škabrnje, u 18 sati pjevati sv. misu i ponoviti isti koncert, prošetali smo Hvarom, pogledali njegove znamenitosti i sjeli na jutarnju kavu ispred bara Piaca. Bili smo u pripremi za pokret kad je došla gđa. Katarina, prof. flaute. Ukratko, ali detaljno, emotivno i stručno glazbeno je opisala što je večer prije doživjela na našem koncertu. Bili smo svi doista ugodno iznenađeni njezinim doživljajem. A onda je rekla kako je bila kod konobara i za svih nas je platila kavu, čaj, sok ili što već. Iznenađeni tolikom pažnjom i ljubavlju, mogli smo izgovoriti, i izgovorili smo jedno veliko HVALA.
Uputili smo se na trajekt preko Splita za Zadar. No, sad bi trebalo još ovoliko toga dobroga i lijepoga, gotovo istoga napisati za naš nastup u Zadru.