U mostarskom samostanu Sestara milosrdnica 27. rujna 2022. godine proslavljen je blagdan utemeljitelja Družbe svetog Vinka Paulskog. Blagdanu je prethodila trodnevnica, koju su predvodili svećenici iz Mostara: prvu večer don Ivan Vukšić, drugu večer fra Ante Marić i treću večer fra Danko Perutina. Na sam blagdan svetoga Vinka Pulskog svetu Misu je predvodio don Josip Galić. Sestre milosrdnice djeluju u Mostaru u dvije zajednice: samostanska zajednica (11 sestara) koja je smještena u ulice kralja Petra Krešimira IV. i druga zajednica ( 3 sestre ) pri katedralnoj župi u Mostaru. Uobičajeno je težiti za napredovanjem. Obični, maleni neznatni pojedinci nastoje prevaliti put od slabosti do svetosti. Svetost je herojstvo ljubavi. Nije važno što se radi nego kako se radi. Gospodin traži zanesene ljude oduševljene evanđeljem, a ne bezoblične, žalosne, ravnodušne osobe. Kršćanstvo je vatra, a ne baruština. Gospodin treba ljude poput Vinka.
Sv. Vinko zahtjeva od svojih sestara da u sebi izgrade duh koji je spreman poći svugdje i trpjeti za spasenje duša. Sestre bi trebale biti ispunjene Božjim milosrđem da bi ga mogle izlijevati na druge. Taj dar služenja i darivanja Božjeg milosrđa, sestre milosrdnice prije 150. godina pokušavaju dati napaćenom hercegovačkom puku.
Prva filijala zagrebačkih milosrdnica u Hercegovini otvara se 1872. u Mostaru. Zaslužan
za dolazak sestara u Mostar bio je fra. Agustin Zubac u dogovoru za tadašnjim mostarskim
biskupom Anđelom Kraljevićem. Dana, 24. kolovoza 1872. na put za Mostar krenule su sestre iz
Zagreba njih šest. Kuća u koju su sestre ušle 1. rujna 1872. bila je trošna i stara. Sestre se nisu
osvrtale na ono što im je manjkalo i svom su dušom prionule uza svoj rad u školi. Te prve
godine upisalo se 40 djevojčica u prvi razred, a u drugi 29 učenica. Dakle u oba razreda 69
učenica. Vinkove milosrdnice zavoljele su svom dušom narod mostarskog krša i nastojale su mu dati svoju dušu. U znaku križa donosile su mu kršćansku kulturu, prosvjetu i upravo i tu svrhu otvaraju svoje škole. I nisu se zadovoljile minimumom. Djeca su bila dobra, darovita i marljiva. Božji blagoslov pratio je rad, pa je i u siromaštvu bilo sreće i obilja. Broj se djece stalno povećavao i javlja se potreba otvaranja nove škole. Godine 1895. zgrada je dovršena. Novu školu sa konviktom blagoslovio je tadašnji biskup fra. Paško Buconjić. U Zavodu se njeguje i poučavanje stranih jezika. Tako se uz redovnu osnovnu školu razvila u Mostaru i ova važna grana prosvjetne djelatnost. Djelatnost sestara se razvija do završetka Drugog svjetskog rata a nakon njega progon i oduzimanje imovine. Uredba br. 706/1945. od 14. svibnja 1945. kojom se ukidaju sve privatne škole u Bosni i Hercegovini. Ovom uredbom završava povijest zavoda sestara milosrdnica u gradu na Neretvi. Ma koliko se god išlo za tim da se sestre prognaju iz Mostara u potpunosti, nisu u tome uspjeli. S. Katarina borila se svim silama za ostanak sestara. Ostala je u biskupiji.
Godine 1980., otvara se katedrala Marije Majke Crkve, i na poziv mjesnog ordinarija dr. Petra Čule sestre milosrdnice ponovno dolaze u Mostar. Posvećuju se pastoralnom radu i brizi za kućanstvo. Avantura sv. Vinka u mostarskomu samostanu nastavlja s devedesetih godina nakon demokratskih promjena, preko milosrdni sestara, koje dolaze u grad na Neretvi kao medicinske sestre i vjeroučiteljice. Pored svih poteškoća, poniženja i progona, život i djelo sestara milosrdnica zadržao se do
danas. Sa sv. Pavlom možemo reći: „ obilujem radošću uza svu nevolju našu“ . (2 Kor 7,4).
Ove godine u mostarskoj kapelici sv. Euharistije sestre milosrdnice imale su trodnevnu pripravu za svetkovinu sv. Vinka Paulskoga. Ovom prigodom Misna slavlja uz prikladne propovjedi imali su: don Ivan Vukšić, fra Ante Marić i fra Danko Perutina.
Svečano Misno slavlje na svetkovinu sv. Vinka predvodio je katedralni župnik don Josip Galić. U prigodnoj propovijedi progovorio je o smjelosti i karizmatičnosti sv. Vinka, koji je prvi u povijesti Katoličke Crkve osnovao družbu koja djeluje izvan samostanskih zidina iz ljubavi prema Bogu. Božja pedagogija tog seoskog dječaka odgojila je za apostola milosrdne ljubavi i vrhunskog socijalnog radnika koji sve čini iz ljubavi prema Bogu i prepozna je ga u čovjeku siromahu.
Po zagovoru sv. Vinka, umnožio nas Gospodin brojem i sačuvao svojim Duhom da znamo prepoznavati znakove vremena, rastući u Vinkovoj smjelosti i osjetljivosti za Boga u bratu čovjeku.

s. M. Alojzija Ramljak