Duhovski dani posebno su svečani u mostarskoj stolnici Marije Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje. Nakon svečanoga Duhova doživljaja kada se okupi cijela mostarska vjernička zajednica na slavlje sv. potvrde svih krizmanika sedam mostarskih župa, na duhovski ponedjeljak, kada se i liturgijski slavi Gospina svetkovina Majke Crkve, ponovno srce Mostarsko-duvanjske biskupije postaje njezina stolna crkva svečarica nebeske zaštitnice kojoj se uz vjernike okupi znatan broj svećenika, redovnika, redovnica predvođenih mjesnim biskupom i biskupima gostima koji dođu u Mostar na zajedničku molitvu Trojedinom Bogu po zagovoru nebeske Majke.
Ovogodišnje slavlje predvodio je mjesni biskup Ratko Perić. U koncelebraciji među pedesetak svećenika bili su i msgr. Tomo Vukšić, vojni ordinarij u BiH, te provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko. Posebno mjesto uz biskupa i na oltaru zauzimala su dvojica ovogodišnjih zlatomisničkih jubilaraca: don Ante Brajko i don Tomislav Majić. Bili su tu i don Đuro Bender i don Ivan Zovko koji su zahvaljivali Bogu na 40 godina svećeničkoga služenja.
Asistencija s biskupom u procesiji izišla je iz katedralne kripte sv. Josipa do Gospina trga gdje je župnik don Luka Pavlović bio predmolio krunicu, a biskup Ratko zaključio posvetnom molitvom Mariji Majci Crkve. Procesiju u katedrali dočekuje skladna pjesma u čast nebeske Majke katedralnoga mješovitog zbora „Marija“ pod ravnanjem don Nike Luburića. Ceremonijama ravna don Mile Vidić, katedralni župni vikar. Biskup uvodi u misno slavlje, koje prikazuje Presvetomu Trojstvu, u čast Blažene Djevice Marije kojoj je ova katedrala posvećena prije 34 godine. Na poseban način pozdravlja jubilarce te poziva da se svi zajedno s njima ujedinimo u euharistijskoj molitvi zahvaljivanja na daru njihova svećeničkog 50-godišnjeg služenja. Misna čitanja i molitvu vjernika čitaju sjemeništarci, a Evanđelje navješćuje đakon don Tomislav Zubac. U propovijedi biskup u pojedinim rečenicama Gospinih zaziva Magnificata govori o zahvalnosti i zahtjevnosti svećeništva uključujući jubilarce. Cijela propovijed može se pročitati na drugom mjestu na ovom portalu.
Prije završnoga misnog blagoslova zahvalnost Bogu, nebeskoj Majci Mariji, roditeljima i rodbini, svim učiteljima, nastavnicima, profesorima i odgojiteljima, mjesnoj Crkvi na čelu s njezinim pastirima, kolegama svećenicima i povjerenim vjernicima u ime jubilaraca izrekao je don Tomislav Majić, župnik u Grljevićima.
Nakon misnoga slavlja čestitanje i zajedništvo kod stola u velikoj katedralnoj dvorani. Za stolom bratsko raspoloženje, protkano pjesmom, razgovorom i prigodnim govorima. Bilo je tu i umjesnih anegdota koje su obilježili živote dvojice jubilaraca, iskrenih čestitki i zahvala. Riječ pozdrava izrekli su vojni ordinarij msgr. Tomo Vukšić, provincijal fra Miljenko Šteko i generalni vikar don Željko Majić.
Na kraju svima se obratio jubilarac don Ante naglasivši kako prije svega, u svemu i poslije svega ostaje Bog koji sve uzdržava i vodi, pozvavši sve nazočne da se u Gospodina uzdaju, njegovu milosrđu preporučuju i njega radosno navješćuju. Cijelo je slavlje ostavilo divan osjećaj radosti i zahvalnosti uza snažnu unutarnju želju da duhovski događaj ne bude rezerviran samo uz ovakva velika slavlja, nego uvijek prepoznatljiv u Crkvi i njezinim službenicima. Jer vrijeme Crkve, vrijeme je Duha Svetoga.

don Tomislav Majić
Rođen u Drinovcima, 19. ožujka 1937. u obitelji Josipa i Kate r. Alerić koji su imali 5 kćeriju i 4 sina.
Kršten je 1937., a krizman 1944. u Drinovcima.
Osnovnu školu pohađao u Drinovcima, Ljubuškom i Sovićima (1944.-1952.).
Gimnaziju u Zagrebu na Šalati (1952.-1957.). Maturirao 1957.
Vojna obveza u Podgorici i Vučitrnu (1957.-1959.).
Filozofsko-teološki studij u Zagrebu (1959.-1965.)
Diplomirao 1965. s radnjom: „Krist kroz Evanđelje: ultimatum, apel, alternativa ili milosrđe i ljubav“.
Ređen za svećenika u Grabovici, 29. lipnja 1964., po rukama biskupa Petra Čule.
Mlada Misa u Drinovcima: 19. srpnja 1964.
Mladomisničko geslo: „Pokaži mi, Gospodine, putove svoje“ (Ps 24,4).
Svećeničke službe:
Prisoje: 1965., privremeni upravitelj.
Studenci: 1965.-1968., duhovni pomoćnik
Trebinja: 1968.-1969., župnik
Buhovo: 1969.-1985., župnik
Jare: 1985.-1993., župnik
Katedrala: 1993.-1998., župnik i član Biskupskog ordinarijata u Mostaru.
Grljevići: 1998.- , župnik

don Ante Brajko
Rođen u Šuici, 18. svibnja 1936.
Roditelji: Ivan i Anđa rođ. Ivković.
Osnovnu školu pohađao u Šuici.
Gimnaziju u sjemeništu na Šalati, maturirao 1959.
Vojni rok služio u Novom Sadu
Pohađao filozofsko-teološki studij na KBF-u u Zagrebu, 1959.-1965.
Zaređen je za svećenika u Grabovici, 29. VI. 1964.
Mlada Misa u Šuici, 12. srpnja 1964.
Mladomisničko geslo: Ostani s nama, Gospodine!
Postdiplomski studij crkvenoga prava u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregorijani, 1964.-1969., s boravkom u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima
Položio je magisterij na Gregorijani 1966. na temu: „Theoria generalis iuris cum speciali relatione ad actum iuridicum.“
Položio je doktorat iz kanonskoga prava također na Gregorijani, 1969. s naslovom: „De necessitate consilii et consensus aliquarum personarum quoad agendum ex parte superioris.“
Godine 1969. imenovan profesorom na Teologiji u Splitu, a od 1974. profesor je na Teologiji u Sarajevu, sve do 2009.
Predavao je: Etiku, Pedagogiju, Ontologiju, Kanonsko pravo, Uopći uvod u Sveto Pismo, Latinski crkveni jezik, Sociologiju, Metodologiju…
Od 1994. predaje i na Teološkom institutu u Mostaru.
Bio je tajnik Teologije u Sarajevu od 1974. do 1981.
Obavljao je službu vicerektora u bogosloviji u Sarajevu od 1973. do 1980.
I službu generalnoga vikara u Mostaru od 1981. do 1993.
Sveta ga je Stolica imenovala počasnim prelatom Njegove Svetosti, 1981. godine.
Predsjednik je Ženidbenoga crkvenog suda na Ordinarijatu od 1981. do 1995.
Predsjednik Međubiskupijskog suda Vrhbosanske metropolije drugoga stupnja (od 2007.).