MILOSRDNI ISUS – DOBRI PASTIR TRAŽI IZGUBLJENU OVCU

001Svatko od nas sigurno je doživio bol kada smo izgubili neku materijalnu vrijednost ili nešto što nam je priraslo srcu: novčanik s osobnim dokumentima, vrijednu zlatnu narukvicu, ili privjesak koji je uspomena od drage osobe. Poznajemo i osjećaj radosti koji nas ispuni ako pronađemo izgubljenu stvar. Što nam je stvar dragocjenija, to je veća bol zbog gubitka a veća je i radost pronalaženja. Pronađemo li čak i tuđu stvar, za koju se ne može utvrditi vlasnik, pa je smijemo zadržati vrlo ćemo se obradovati. Pastira iz prispodobe o izgubljenoj je potresao gubitak ovce, iako ih je imao još 99. Unatoč tome on ostavlja sve ostale ovce i poslove radi potrage za izgubljenom i neumoran je u potrazi dok je ne nađe. Pastir se toliko raduje nakon pronalaska izgubljene ovce te organizira proslavu sa svojim prijateljima. Svatko tko čita ovu prispodobu može se logički upitati: Da li je mudro ostaviti 99 ovaca bez zaštite na otvorenoj livadi? Što ako se i one izgube ili ih napadnu divlje zvijeri? Ta jedna nestala ovca mogla je već biti mrtva. Nije li pretjerano da obavijestimo sve susjede i prijatelje kako smo izgubili i pronašli jednu jedinu ovcu i pozovemo ih kući očekujući da će oni to slaviti s nama? Nije li veća šteta i gubitak zaklati ili prodati bar nekoliko ovaca da bi proslavili pronalaženje jedne? Ovako razmišlja čovjek ali ne Dobri i Milosrdni Pastir.
Farizeji osuđuju Isusa zbog druženja s grešnicima. Iako oni znaju da se radi o izgubljenim ljudima, ne vide u njima ljude kojima treba pomoći da se na pravi put vrate, već ih promatraju kao ljude dostojne prezira, koje ne treba žaliti. Izgubljeni grešnik i čovjek im ne predstavlja nikakvu vrijednost, niti smatraju da je on Bogu dragocjen te da ga Bog voli.
Isus im objašnjava koliku vrijednost Bog, kojem farizeji drže da služe, pridaje jednoj naizgled nevrijednoj izgubljenoj ljudskoj duši. Bog želi da se svi ljudi spase! Isus stavlja naglasak na izgubljenost a ne na grešnost, radi koje dolazi do skretanja s pravog puta. U prispodobi vlasnik – Dobri Pastir uzima inicijativu i traži izgubljeno, traži uporno i temeljito, raduje se i očekuje od svojih susjeda da se i oni raduju. I na koncu radost onog tko je pronašao izgubljenu stvar povezuje s radošću neba pri spasu jednog grešnika. Izgubljena ovca zna da je izgubljena ali luta sve dalje i dalje. S obzirom da je bespomoćna, ne zna što činiti da se vrati svom pastiru. On treba prvi doći k njoj i vratiti je u tor. Ovo je slika ljudi koji znaju da su izgubljeni, ali ne znaju uvijek kako se vratiti na pravi put, ne znaju koji je pravi put obnove i obraćenja. Za Milosrdnog Isusa nitko nije nepovratno izgubljen, on uporno, strpljivo i neumorno traži svakoga tko je izgubljen i pruža mu svoje milosrđe, sve dok ne dođe do obraćenja. A onda nastupa slavlje i radost neba zbog povratka grešnika na pravi put i ponovnog povratka u zajednicu ljubavi i mira na zemlji.